LAŽU DA NE ZNAJU, A NE ZNAJU DA LAŽU: Šta je Nikšić (nije) znao o Zorniću, Konaković o Zukorliću, a Novalić o Gurbeti?

Bakir Alispahić, čije ime već dvije decenije krasi “Crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država, danas je ugledni i utjecajni član SDP BiH, pa ne treba isključiti mogućnost da je i on malčice doprinijeo “castingu” u SDP-u i izboru Zornića za direktora “Toplana”.

 

 

Piše: SENAD AVDIĆ

 

Enver Zornić, direktor Javnog preduzeća “Toplane Sarajevo”, suočen sa presudom od deset godina i dva mjeseca zatvora na koliko ga je Vojni sud u Sarajevu prije 26 godina osudio zbog pokolja nad Srbima i Hrvatima u naselju Hrasno, kazao je novinaru portala “Žurnal” Avdi Avdiću da on o tome “ništa ne zna”.

 

“Evo, spreman sam odmah otići na poligraf da se to provjeri”, kazao je Zornić šokiran saznanjem da je pravomoćno osuđen kao okrutni ubica i zločinac. Ako već direktoru “Toplana” sve donedavno nije bilo poznato da je pravomoćno osuđen za likvidacije nedužnih civila, kako bi to tek mogao znati Damir Mašić, predsjednik Kantonalnog odbora SDP-a BiH, stranačke baze iz koje je Zornić katapultiran na direktorsku funkciju?! “Naravno da je iko imao ikakvih saznanja, pogotovo konkretne dokaze Enver Zornić ne bi bio kandidat, a kamo li predložen i imenovan i izabran na ovu poziciju“, kazao je, gladeći izglancanu  bradu  zaprepašteni Mašić nakon “otkrića” o monstruoznoj ratnoj prološlosti svog stranačkog kolege i direktora. Mašiću se može vjerovati, on tokom rata nije bio u Sarajevu, nije čak bilo ni u rodnoj Gračanici  nego se na vrijeme izmjestio na sigurno i naselio u susjednoj i prijateljskoj Srbiji.  Također, on sasvim slučajno zna i za sarajevsko naselje Hrasno, jer je baš lani-preklani  pokušavao kupiti stan u zgradi “BOSMAL-a” koja se nalazi u neposrdnoj blizini Zornićeve “ratne zone odgovornosti”.

 

 

NERMIN NIKŠIĆ, ŠAPTAČ KONJICU

 

Kad već neposredni stranački rukovodilac koji je predložio i postavio Zornića u “Toplane” ništa nije znao o “svom kandidatu”, kako je onda za masakre za koje je presuđen dotični nešto više mogao znati Nermin Nikšić, predsjednik SDP BiH. “Da budem potpuno jasan, ukoliko se informacije objavljene u medijima potvrde kao istinite, zatražit ću od Envera Zornića da podnese ostavku, ili njegovu smjenu...”.

 

I Nikšićevom  poslovičnom neznanju i hroničnoj neupućenosti  se mora bezrezervno vjerovati: ako lider SDP-a nije (bio) upućen u strašne zločine koji su mu tokom rata, u kontinuietu 3-4 godine,  počinjeni doslovno ped nosom, u rodnom Konjicu, pa je neke od opuženih zločinaca i financijski pomagao kao premijer Vlade Federacije, okud bi mogao znati šta se dešavalo sa druge strane Ivan planine, tamo negdje u nekom Hrasnom?! Ako ništa nije znao o tragičnom stradanju kompletne familije Golubović (otac, majka i dvojica malodobnih sinova) iz Konjica, kako bi Nikšić išta podbogom mogao znati o jezivoj sudbini, također kompletne, ali šesteročlane familije Ristović iz sarajevskog naselja Velešići strijeljanoj u ljeto 1992.godine tokom njihovog posljednjeg ručka. Ukoliko ga zanima, (a nema razloga da ga zanima, ima on i ozbiljnijih i prečih privatnih i stranačkih poslova) neka se Nikšić informira ko je strijeljao Ristoviće. Kerim Lučarević, tadašnji šef bezbjednosti Armije BiH koji je vodio istragu ovako je svjedočio o ubicama: “Vojna policija ih je uhapsila u policijskoj stanici Marijin dvor…To su bili ljudi, policajci koji su bili objezbjeđenje (Bakira) Alispahića (tada šefa sarajevske policije, op. S.A.) koji je nakon toga postavljen za ministra (republičke) policije…” Alipspahić je, ako je vjerovati Lučareviću, imao isti komandno-suborordinirajuću poziciju nad ubicama familije Ristović kakvu je Zornić imao nad svojim kasapima i piromanima  iz Hrasnog. Bakir Alispahić, čije ime već dvije decenije krasi “Crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država, danas je ugledni i utjecajni član SDP BiH, pa ne treba isključiti mogućnost da je i on malčice doprinijeo “castingu” u SDP-u i izboru  Zornića za direktora “Toplana”. I ako jeste, i ukoliko nije, ni Damir Mašić, ni Nermin Nikšić o tome zacijelo ništa ne znaju, niti moraju znati. “Patuljci pojma nemaju“, tako je bio naziv nekada ultrapopularne dječije televizijske emisije. Jedan u impresivnoj kolekciji (moralnih i poltičkih) patuljaka je stasiti Elmedin Konaković, lider stranke Naroda i pravde i neformalni šef vladajuće šestoglave garniture patuljastih neznalica u Kantonu Sarajevu. Teško je razlučiti kada ovaj nastavnik fizičkog odgoja, svršenik osramoćenog i upropaštenog  Fakulteta za sport i fizičku kulturu iritantniji: kad tvrdi da nešto zna, ili kada se kune da o nečemu nije imao pojma. Konaković zna da mu se više vjeruje kada tvrdi da nešto ne zna, nego kad tvrdi da nešto zna i to obilato i redovno koristi, odnosno zloupotrebljava. U pozadini svakog njegovog i znanja i neznanja, česte laži i razrijeđene istine, nalazi se kriminalna, prevarantska namjera, lični, ili klijentelistički interes. On se danas, kada je na čelu Skupštine Kantona skoro i ne sjeća da je do prije godinu dana bio premijer Kantona, a u tom vaktu je, također više vremena proveo u amneziji, nego na poslu: nijedne brljotine, kriminala (poput budžetskog financiranja poslovnog carstva tadašnjeg stranačkog kolege Nedžada Brankovića) se, ili nije sjećao, ili nije bio upućen. Ne sjeća se ni da je ministrici obrazovanja Bogunić slao svoje havere da oglobe budžet za pola miliona maraka putem neke očito uhodane  informatičke prevare.  Baš kao u onom ofucanom vicu kad su stranci istraživali je li problem sa Bosancima taj što ništa ne znaju, ili, pak, što ih ništa ne zanima, pa im Mujo na postavljeno pitanje  odgovorio: “Nemam pojma , niti me zaboli k..c!

 

 

REIS FOR THE CURE

 

Mučio se, grčio se, Konaković u Skupštini, iz petnih žila i krajičkom moždanih vijuga smisljao odgovor zašto je počastio sa 60 hiljada KM  jednu ospkurnu instituciju iz druge države, Bošnjačku akademiju nauka (BANU), privatnu igračku, miki-maus instituciju  u vlasništvu poslanika u Skupštini Srbije i nesuđenog predsjednika susjedne zemlje  Muamera Zukorlića. Pare sarajevskih poreskih obveznika, veli Konaković, dao je osobno (iz našeg džepa),  jer je tu kriminalnu  transakciju  na njega prenijelo i ovlastilo ga Ministarstvo financija Kantona!? U lukavstvu svog šanersko-šarlatanskog mozga on nije pronašao odgovor na jedino relvatno pitanje: ko je, gdje i kada, na osnovu čega  odlučio da se pare rasipaju na taj naučno-nacinalistički bastard, na regionalni  spomenik bošnjačke nesolidnosti, gramzivosti, akademske ometenosti u razvoju i naravno, prekograničnog kriminala, sofisticiranog poput šverca kurbana preko Drine! Nakon što je predsjednik Odbora za visoko obrazovanje u Skupštini Srbije Zukorlić najavio kandidaturu za reisul-ul-ulemu Bosne i Hercegovine, Konaković je, opet zatečen, iznenađen i iscijeđen rekao: “Nisam imao pojma da će se Muamer Zukorlić kandidovati za reisa”. I tako, iz zaborava, u neznanje, iz neznanja u kriminal, tumara sarajevskim budžetskim  bespućima obrazovno podhranjen čovjek koji se bavi reformog visokog školstva, osoba koja je za nekoliko sedmica završila Fakultet, kojeg nije završio samo onaj koga je na putu opalio tramvaj, ili ko nije imao desetak hiljada maraka da kupi glanc novu diplomu! Kažu cinici da je sreća što je Konaković tako kratko i efikasno studirao i stekao uzak krug školskih drugova koje će kasnije rasporediti po javnim funkcijama; zamislite da je studirao kao sva normalna studentarija predviđene četiri godine, šta li bi tek tak stekao fakultetskih drugova i zatrpao njima Vladu, ministarstva,  javne firme? Isti zli cinici kažu da je lider Naroda i pravde najozbljniji kandidat  za akademika Zukorlićeve BANU, jer ima u CV-iju položenu Svečanu ramazansku Akademiju u Novom Pazaru! “Nikad nisam bio upoznat s tim da je on osuđen, a jednostavno nisam ni posumnjao, jer je on čak dostavio uvjerenje Suda sa pečatom i potpisom kojom se naglašava da nije osuđivan“. Ovim je pravdoljubivim riječima Fadil Novalić, premijer Federacije BiH, obrazložio smjenu svog savjetnika Muhameda Gurbeta.

 

 

NOVALIĆEV “PRETIS NOVAC”

 

Mnogo prije, čak dva sata ranije, o svom savjetniku Gurbeti na pitanje  znatiželjnih novinara, Novalić je potvrdio da je dvostruki pravomoćni osuđenik za ozbiljna krivična djela,  Garbeta, njegov osobni savjetnik. “Tačno je. Muhamed Gurbeta jeste jedini inžinjer u BiH za razvoj upaljača. Imenovan je mojim savjetnikom. Prije toga je bio govoren njegov angažman u Srbiji i ja ništa drugo ne radim nego spašavam kadar koji bi otišao u inozemstvo”, objasnio je Novalić. Federalni premijer je tako ponudio jedinstven, originalan i neponovljiv recept za zaustavljanje “odliva mozgova” iz Bosne i Hercegovine: sve presuđene kriminalce treba privesti  na državne jasle kako ne bi “dogovorili aranžman” sa drugim državama, koje su deficitarne kadrovima njihovog stručnog i krivično kažnjivog profila. Poslovično što neinformisane, što zaboravne ministre federalne vlade nedavno je, priča se po kuloarima, kada su trebali smijeniti Borišu Misiraču, kompromitiranog direktora Agencije za obnovljive izbore energije,  izvjesni kurir- namjernik posjetio i podsjetio, da dotični direktor ima mamu, a da mama ima pravosuđe, a  pravosuđe ima instrumnete i načine , ako se ne okanu direktora, kojima bi se moglo pozabaviti gotovo svim ministrima u Vladi Federacije. Moglo bi se neko tužiteljstvo zainteresirati kako premijer Novalić i ministar Nermin Džindić, vlasnici privatne firme posluju sa državnim preduzećem “Pretis” čiji je vlasnik Vlada Federacije i koliko su novca u tom poslovanju zaradili sebi i svojim članovima familije.  Saznali smo tako, samo u jednoj sedmici i na tri-četiri eklatantna, ali uobičajena i očekivana saznanja, da se krupne, životne odluke, sudbine i živote građana i cijele zajednice, u svojim pohlepnim rukama drže neznalice, politički tokmaci, neupućeni praznoglavci, seoski opsjenari, lažni ljevičari i još neuvjerljiviji nacionalisti, ne baš maštovite varalice. Mislim, znali smo to i ranije, ali ohrabrujuće je to, bez obzira koliko bilo poražavajuće, da to su to počeli serijski priznavati. Njihovo znanje jeste krhko i uvredljivo, ali im je zato neznanje postojano kano klisurina!

(204)

LAŽU DA NE ZNAJU, A NE ZNAJU DA LAŽU: Šta je Nikšić (nije) znao o Zorniću, Konaković o Zukorliću, a Novalić o Gurbeti?

| Bosna i Hercegovina, Foto/Video, Kolumne, Slider, Vijesti |
About The Author
-