Piše: Merita Arslani

Sve do te svađe, Alen je vjerovao da je poput sve druge djece, iz prosječne bosanske obitelji, da se njegov otac zaista zove Muharem, koji je radio kao domar u bolnici u Goraždu, te da je Muharemova supruga Advija zaista njegova majka, a njihove dvije kćeri njegove sestre…

Kada je Alen imao tri godine priča o njemu objavljena je u Newsweeku, koji je radio na temi o djeci koja su rođena nakon što su im majke silovane za vrijeme rata u Bosni. Takvih je slučajeva bilo između 20 i 50 tisuća u periodu od 1992. do 1995. godine.

Novinarka Stacy Sullivan uspjela je doći do Alenove majke, koja nije imala nikakve emocije prema tom djetetu, a još manje prema njegovom ocu koji ju je, kako je rekla, “povrijedio toliko da se nikada neće oporaviti”.

– Kada sam ga čula da plače, rekla sam doktoru da mi ga donesu. Htjela sam ga zadaviti – rekla je prava Alenova majka za Newsweek 1996.

Ali, nije. Umjesto toga ostavila ga je u bolnici u kojoj se tamošnji domar sažalio nad bebom i počeo je odvoditi doma preko dana supruzi i kćerima, a navečer bi je vraćao u bolnicu. Kćeri su bile oduševljene, oduvijek su htjele brata i ubrzo su ga odlučili posvojiti. Alen je tako počeo svoj život u muslimanskoj enklavi, siromašnom kraju gdje nije bilo tekuće vode i grijanja.

Advija Muhić je 1996. Newsweeku ispričala kako obožava Alena, te da ne zna kako će mu reći cijelu istinu jednog dana, a zna da će morati. Naime, već u to vrijeme je bilo jasno da će se istina doznati na ovaj ili onaj način. Susjedi, koji su znali kako je Alen došao na svijet već su ga tada zvali “mali četnik” i dali mu nadimak Pero.

Iako je imao samo tri godine, Alen je osjetio da je nadimak pogrdan, kojeg su mu dali jer je jedno od čestih imena u Srbiji. Alen je rekao novinaru Newsweeka: “Mrzim kad me ljudi zovu Pero. Mrzim”.

Nakon što su svi doznali cijelu istinu, život je za Alena postao itekako težak. Ljudi su mu stalno govorili da je četničko kopile pronađeno u smeću.

U ranim devedesetima u Bosni je praktički vladala ‘omerta’, zakon šutnje o ratnim silovanjima. Većina žena koje su bile silovane išle su na pobačaj, no dio njih, poput Alenove majke, su prekasno došle u bolnicu. Nakon što bi ih rodile, gotovo sva ta djeca su ostavljena u bolnici, a svi su ih zvali “djeca mržnje”. Rasli su i živjeli s djecom koja su ostala siročad, a vlasti su redovito vješto skrivale njihovo pravo porijeklo potencijalnim posvajačima.

Alenova majka živi u Sarajevu, a otac u istočnoj Bosni.

– Nikada nisam majku optužio za ništa. Pravi zločinac je moj otac, silovatelj. On je za mene ratni zločinac i mora odgovarati za ono što je napravio – rekao je Alen.

(Express.hr/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

(2621)

Related posts:

Pogled preko Drine na Tuzlansku kapiju: Zašto Srbija čuva masovnog ubicu?! REHABILITACIJA ZLOČINACA NA NAUČNOJ OSNOVI: Draža je rehabilitovan, neka se pripremi Mladić Đuro Ivković, policajac iz Nevesinja koji je spašavao bošnjačku djecu: Neka nas (na)uči kako biti čovjek! HAPŠENJE ATIFA DUDAKOVIĆA: Kako su na naplatu došli ovozemaljski zločini Dudakovićeve Sile nebeske? POTRESNA KOLUMNA DRAGANA BURSAĆA: Smrt Bošnjaka uživo u Brčkom SULTAN ANTONIO ERDOGAN: “Allahimanet, drago Sarajevo“! Srebreničanin koji je zadužio Evropu: Znate li ko je bio Selman Selmanagić? A danas o njemu šute… Da li me je neko pitao je li elektronska muzika i zatvaranje saobraćaja u duhu tradicionalnih vrijednosti? Ako Dodik kaže da je ezan ‘arlaukanje’, podaniku je dovoljno i govno pred džamijom da se potvrdi u Vođinim očima ŠOKANTNA ŽIVOTNA PRIČA ALENA IZ GORAŽDA: “Nikada nisam majku optužio nizašta. Pravi zločinac je moj otac, s*lovatelj. On je za mene ratni zločinac i mora…“

‘Kopile, našli su te u kanti za smeće’: Sve do 10 godine Alen je mislio da je poput druge djece, jedna svađa sve je promijenila