Jasno je da će Bosna i Hercegovina platiti cijenu, jer će njene institucije vrlo vjerovatno završiti u ćorsokaku blokada, a evropski put u koji se Trojka klela opet biti skrenut s kolosijeka.
Lideri političkog projekta Trojka definitivno su pogubili kontakt s realnošću u pokušaju da se bosanskohercegovačkoj javnosti nametnu kao lideri procesa. Pokazuje to manje-više sve izrečeno tokom gostovanja u koja su se kao strijelci razletjeli kako bi nam objasnili da su “gumicom obrisali Dodika”.
Među njima prednjači lider Naroda i pravde koji je, u maniru ozbiljnog manipulatora, vlastito neznanje o procesima pokušao predstaviti kao dio Trojkine strategije za uklanjanje SNSD-a Milorada Dodika iz državne vlasti.
“Imamo još tri mjeseca za evropski put”, objašnjavao je Elmedin Konaković, nudeći kao ključni razlog rastanka s Dodikom njegovu blokadu evropskog puta. No, netom poslije nam Konaković objašnjava da Dodik preko delegata u Domu naroda Državnog parlamenta može blokirati procese dva, tri, četiri mjeseca, ali da ne može vječno.
Davno sam zapisao da njega samo pažljivo treba slušati, jer ono što govori najbolje detektuje njegovu pogubljenost i neznanje. Iz dvije navedene Konakovićeve tvrdnje, ako mu je vjerovati, od evropskog puta neće biti ništa. Prosto logički, ako su naredna tri mjeseca presudna, a Dodik po Konakoviću može toliko blokirati, jasno je da će to biti još jedan propušten voz.
Zbog toga s punim pravom možemo zaključiti da je Trojka (SDP, NiP, NS) žrtvovala evropski put kako bi u očima domaće i inostrane javnosti pokazali da su dovoljno snažni da se riješe Dodika. A upravo je evropski put naveden kao razlog razlaza s Dodikom, pa se postavlja pitanje hoće li strategija Konakovića, Nermina Nikšića i Edina Forte više koštati Bosnu i Hercegovinu nego Dodika.
Jasno je da će Bosna i Hercegovina platiti cijenu, jer će njene institucije vrlo vjerovatno završiti u ćorsokaku blokada, a evropski put u koji se Trojka klela opet biti skrenut s kolosijeka.
Isto tako, jasno je da Trojkin politički puč u Parlamentu BiH nije ciljao bolju budućnost države, već stvaranje terena na kojem će se taj politički projekat pokušati “oprati” od svega što su isporučili Dodiku i Draganu Čoviću u protekle dvije godine. Jasno je to iz nastupa Konakovića, koji uporno zaziva ulazak SDA u partnerstvo s Čovićem i Dodikom. Pritom Konaković zaboravlja silne apele 2022/23. godine svima u Trojci da pokušaju praviti koaliciju barem bez Dodika.
I u tom dijelu lider NiP-a računa na zaboravnost, jer valjda misli da smo zaboravili kako je SDP najzaslužniji da je SNSD imao četiri delegata u Domu naroda. To su čak visokopozicionirani članovi SDP-a potvrdili buneći se protiv toga.
Da je Konaković pogubljen između nepoznavanja procesa i nemogućnosti da se politički orijentiše, govori i njegova poruka kako blokade ne mogu trajati vječno. Jasno je da Konaković nije političar visokog nivoa, ali iole upućeni u bh. zbivanja znaju da su blokade znale potrajati godinu, pa čak i dvije, kao recimo u mandatu 2010. – 2014. kada se dvije godine čekalo na Vijeće ministara. Sličnu blokadu imali smo i nakon izbora 2018. ili onu nakon Inzkovih izmjena Krivičnog zakona.
Dakle, blokade su izvjesne, a samo u Konakovićevim planovima one mogu biti prekinute razgovorima s predstavnicima EU. Očito je da Konaković ne shvata najbolje s kim ima posla.
Zaboravlja pritom Konaković da onaj koji je njega, Nikšića i Fortu instalirao na vlast po vertikali odlazi za 15-ak dana, pa je nejasno na koga računa da će rastjerati SNSD-ovce i osloboditi put Trojkinoj strategiji. Ali, nema problem Konaković da priziva metode aparthejda, kakve su primijenjene u FBiH 2022. i 2023. godine.
“SDA je mislila da ih ne možemo skloniti u FBiH, pa eto, sklonili smo ih”, ispaljuje Konaković u ekstazi političkog neznalice sa strategijom FASTO. Zaboravlja da je to što naziva “sklonili smo ih” bilo otimanje političke volje konstitutivnom narodu, uz izmjene izbornih pravila na dan izbora i jednodnevnu suspenziju Ustava FBiH.
Nedvojbeno se iz njegovih riječi dalo naslutiti da je B-strategija Trojke da Schmidt iz Državnog parlamenta izbaci SNSD, SDA, DF, Stranku za BiH, pa da Trojka ima širinu za djelovanje. Kakav strateg, takva mu i strategija.
Za razliku od Konakovića, koji opet optrčava medijske baze glumeći političkog masterminda, iz HDZ-a, ali i opozicije iz RS-a, pokazuju barem malo zrna mudrosti ukazujući na sve potencijalne probleme u koje ishitrena Trojkina brisanja gumicom mogu odvesti Bosnu i Hercegovinu.
No, Konaković i njegovi sarajevski partneri svjesni su koliko su duboko potonuli u protekle dvije godine, pa im više ništa nije bitno osim da pokušaju zatamniti sve urađeno od 2022. godine i ponovo se postavljati kao alternativa. Mada, teško da vladajuće stranke mogu biti alternativa nečemu, ali to valjda tako može u FASTO strategiji.
I da, te alternativce kontinuirano treba podsjećati da su oni od Dodika napravili evropskog partnera, a sada bi sve neuspjehe pisali na njegov konto.
A strategija, ukoliko projekat Trojka ostane pri njoj, vrlo lako mogla bi dovesti do blokade koja će potrajati do Općih izbora 2026. godine. To znači da će budžet, evropski put i sva druga rješenja od interesa za građane ove države biti na standby.
Jasno nam je još od postizbornih peripetija 2022. godine da je konfuzija jedina vizija i strategija projekta Trojka. Nadam se da ćemo do 2026. godine naučiti da budućnost države zavisi od političke odgovornosti i zrelosti, a ne od improvizacija.
(Nap)
(176)