KOJA JE OVO DRŽAVA: “Zabraniti Šerbedžiji koncert u njegovom gradu može samo onaj ko se... — Sarajevograd.org

kiti lažnim domoljubljem…

Tekst prenosimo sa portala Tacno.net.

Piše: Vedran SRŠEN

Netom je HDZ dobio pravomoćnu presudu Vrhovnog suda, kojom je utvrđeno kako je ta politička stranka poput kakve kriminalne ili razbojničke družine otimala od državnih firmi iz proračuna javni novac građana Hrvatske, stigla su i najnovija istraživanja političkih sklonosti birača, sa rekordnom potporom tom istom višekratno kriminaliziranom i osuđenom HDZ-u.

Trebalo je, dakle, više od desetljeća da bi naše hrvatsko pravosuđe donijelo presudu, a što su u Hrvatskoj znali i vrapci na grani, da je predsjednik te stranke organizirao skupinu, grupu ljudi za krađu državnog novca, malo za sebe a ponešto i za stranku.

Stoga je bilo ne malo iznenađenje vidjeti kako su anketirani upravo HDZ-u, sada već osuđenoj kriminalnoj organizaciji iskazali rekordnu podršku od 30.9% glasova, dok prva slijedeća stranka raspolaže sa gotovo tri puta manjom potporom od svega 12,2%. Da ne bi bilo zabune, građani su anketirani nakon presude Vrhovnog suda, znalo se dakle da je HDZ presuđena korupcionaška stranka. No, naši ljudi izgleda korupciju i kriminal ne osuđuju u dovoljnoj mjeri tako da zločinstvo HDZ-a prolazi nekažnjeno.

Iako živimo u zemlji sa 700 tisuća siromašnih, u kojoj mnogi koji pokušavaju živjeti od svoga rada jedva krpaju kraj s krajem, pojedinci se istovremeno na očigled cijele nacije bogate bez truda – korupcijom i kriminalom.

Koja je ovo država!

Nema u njoj osjetljivosti na lopovluk. Tako se odgajamo već 30 godina da smo postali imuni na sve oblike kriminala. Kao da se držimo one stare balkanske mudrosti – Ako on krade, dati će i nama, a što se može čuti, bar u ovoj našoj provinciji, pred svake izbore.

„Ako ne zna za sebe, kako će za drugoga!“

Koja je ovo država! Sjećate li se istoimenog naslova filma Vinka Brešana? U njemu igraju poznati poljski glumac Daniel Olbrychski, te Goran Bogdan, Lazar Ristovski, Goran Navojec i drugi. Kritičari o filmu govore kao o komediji, ali treba kazati da je Hrvatska prikazana u svojoj realnosti a humor je tek sredstvo kako bi se ukazalo na anomalije koje postoje u našem društvu, anomalije koje razaraju Hrvatsku bez da itko pokušava preokrenuti tu našu otužnu stvarnost apatije koja je zavladala. Apatija je najveći neprijatelj živosti zajednice, a bez živosti i kreativnosti nema napretka društva.

Od svih scena u filmu ostala mi je u sjećanju slika koja nosi i osnovnu poruku filma, a to je kadar u kojem general HV hodajući i salutirajući uranja u rijeku gdje ga „čekaju“ poginuli suborci otpozdravljajući mu. General im se utapajući pridružuje napuštajući ovakovu Hrvatsku kakvu imamo, poručujući time „Koja je ovo država“, rađe ću umrijeti i „živjeti“ sa svojim poginulim vojnicima čiji su ideali borbe u našoj stvarnosti iznevjereni. Ta scena kao da postavlja pitanje tražeći odgovor – „Zar smo za ovo dali svoje živote?“

Koja je ovo država!

Ona se kune u antifašizam i poruši 3 tisuće spomenika. Zaklinje se u europske vrijednosti, a ne priznaje presude Haga za udruženi zločinački poduhvat u BIH. Sramoti se ordenjem za propalice, a njen Predsjednik poručujući kako „ima respekt prema činu Praljka“ u suštini glorificira zločin. Ne priznaju se institucije BIH, a sa Dodikom se pokušava rušiti, pokoriti i podijeliti Bosna, i koje li sramote slažu se kako Dodik kaže 90%.

Glavaš uživa slobodu prijeteći „pobio sam premalo ljudi“ a Hrastov dobija počasti u Sisku, dok je Skejo zvijezda „Bujice“. Barišić je dobio spomenik u Dragama, onaj Filipovićev u Opuzenu odavno je srušen. Koja sramota. Hrvatska nacionalna sramota. Živimo u najsramnijem razdoblju hrvatske povijesti.

I kada pomisliš da veće i gore sramote nema niti može biti, u Vinkovcima gradonačelnik Ivan Bosančić političkim pritiskom otkazuje već rasprodani koncert Rade Šerbedžije u gradu njegova djetinjstva gdje je načinio prve korake blistave kazališne i filmske karijere. Zabraniti Radi Šerbedžiji koncert u njegovom gradu i njegovoj Slavoniji može samo onaj tko se kiti lažnim domoljubljem.

Jer Rade Šerbedžija doprinosi ovoj zemlji već više od 50 godina iskazujući time ljubav i prema ovoj zemlji i njenim ljudima. Sjećam se vremena mojih studija u Zagrebu sedamdesetih godina i već je tada Rade smatran zvijezdom u usponu koja će osvojiti kazališne i filmske daske dajući neizbrisiv pečat kulturi Zagreba, Hrvatske i Jugoslavije. Tih smo godina hrlili u kazališta, a mnoge predstave samo zbog njega gledali. Bio je naš ponos i naš suvremeni prosvjetitelj. Bez njega bi svi mi njegovi suvremenici, njegova publika i sljedba bili duhovno siromašniji.

Rade Šerbedžija je bio i ostao graditelj naše kulturalnosti, a time i graditelj nas samih, našeg duha i graditelj našeg identiteta. Kao jedan od najvećih živućih umjetnika našeg doba, ostati će upisan u naše pamćenje, našu kolektivnu memoriju, dok će lažni domoljubi poput Ivana Bosančića, ti rušitelji istinskih vrijednosti biti zaboravljeni i prezreni. Nismo na žalost čuli da se oglasila ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, zašutio je i europejac Plenković. A trebali su progovoriti. Da li je moguće da smo toliko nisko pali pa dozvoljavamo da najgori od nas ruše naše istinske vrijednosti i veličine?

Kada isprazniš Hrvatsku od Šerbedžije, Tesle i Milankovića, kada je isprazniš od Mire Furlan, Slavenke Drakulić i Predraga Matvejevića, kada je tako duhovno i ekonomski devastiraš da te napusti blizu milijun mladih i obrazovanih koji ne žele živjeti u blatu u kojem se najbolje snalaze razni Bosančići, ostaje ti jad, tuga i čemer.

Koja je ovo država!

(23)