KO TO KAŽE, KO TO LAŽE DA JE SCHENGEN MALI: Zašto se BiH ne treba uključivati u “Mali Schengen”, hegemonistički projekat kojim Vučić skreće pažnju sa gubitka Kosova!

Piše: SENAD AVDIĆ

 

Ideja o formiranju tzv. “Malog Schengena”, regionalog projekta carinske unije kojim bi se na viši, intenzivniji i dinamičniji nivo podiglo suradnju (preispoljno ekonomsku) između država Zapadnog Balkana izvorno je autorsko djelo Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije, sa kojim on licitira već duže vrijeme.

 

O “Malom Schengenu”, koji po uzoru na “Veliki Schengen” kao tekovinu i najveće postignuće Evropske unije, ukida granice i druge “formalne barijere” među državama regije, predsjednik Srbije je govorio dugo i uporno (zadnji put tokom zasjedanja Generalne Skupštine UN-a u New Yorku) prije nego što je došlo do prvog konkretnog poteza i koraka u tom pravcu prije dvije-tri sedmice. U Novom Sadu je 10. oktobra, održan sastanak čiji je Vučić bio domaćin, na kojem su sudjelovali premijeri Albanije Edi Rama i Sjeverne Makedonije Zoran Zaev. Trojica lidera su tom prilikom potpisali Deklaraciju o namjerama za uspostavljanje “malog Schengena” između svojih zemalja, kojom bi se, kako je rečeno, “osigurala implementacija četiri slobode, kretanje ljudi, kapitala, roba i usluga”.

 

Objašnjavajući smisao, prednosti i perspektivu ovog projekta Alekandar Vučić je rekao da “do kraja 2021.godine možemo da samo uz ličnu kartu prolazimo iz zemlje u zemlju“. On je konstatirao kako “kamioni na granicama u regionu gube na čekanju 26 miliona sati i samo pogledajte koliko bi skidanje tih barijera značilo za ekonomiju“. Predsjednik Srbije kazao je da želi da “sa nama dođu i ostale zemlje Balkanske šestorke”, jer je to, po njegovom mišljenju “od suštinskog značaja za razvoj celog regiona“.

 

“Ostale zemlje Balkanske šestorke” Vučić nije identificirao, ali za pretpostaviti je da je mislio na Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i, valjda, Kosovo. No, to, opet, nije sasvim izvjesno, o čemu govori upozorenje albanskog premijera Rame da će njegova zemlja izaći iz procesa “Malog Schengena” “ukoliko njime ne bude obuhvaćeno Kosovo”.

 

Sa Kosova su, međutim, stigle krajnje negativne reakcije na Deklaraciju iz Novog Sada u kojima je odbačena ideja da ta zemlja uskoči u “Mali Schengen”. Albin Kurti, lider Pokreta Samopredjeljenje, pobjedničke stranke na nedavnim izborima i vjerovatni novi premijer Kosova bio je vrlo decidan: “Srbija je posvećena stvaranju nove platforme za Veliku Srbiju – Srbiji je potrebna ta platforma za širenje i ne smijemo dozvoliti Četvrtu Jugoslaviju što je njen cilj“. Istovremeno Vjosa Osmani, članica Demokratskog saveza Kosova koju se također pominje kao moguću predsjednicu buduće Vlade Kosova, “Mali Schengen” je nazvala “totalnom greškom” konstatirajući da se “Albanija i Srbija nigdje ne dodiruju (ne graniče međusubno) osim preko Kosova“.

 

Reakcije iz institucija Bosne i Hercegovine na ponuđeni aranžman i poziv Aleksandra Vučića da se naša zemlja pridruži “Malom Schengenu” su izostale i svele su se na podršku koju je u nekoliko javnih istupa dao Mirko Šarović, državni ministar trgovine i ekonomskih odnosa.

 

“Snažno podržavam inicijativu ‘Mali Schengen’, mislim da može samo da doprinese većoj ekonomskoj i trgovinskoj saradnji, slobodnom tržištu i trgovini onako kako to poslodavci, odnosno kompanije u Bosni i Hercegovini žele”, kazao je Šarović. On je pojasnio kako se novosadskom Deklaracijom “nalaže posebno vođenje računa o unapređenju sistema na graničnim prijelazima, što nalaže eliminisanje barijera koje se najčešće javljaju na tim prijelazima“.

 

Deklaracija koju su lideri triju balkanskih država (Srbije, Albanije i Sjeverne Makedonije) potpisale u Novom Sadu u prvom redi predstavlja platformu za uspostavu unutrašnjeg tržišta, što je najviši stepen ekonomskih integracija, neuporedivo veći i zaokruženiji od projekta CEFTA (iz 2006.godine) kojim su se zemlje regije obavezale na slobodnu trgovinu. Za bolje poznavatelje prilika na Balkanu, osobito ako se ima u vidu nedavna ratna prošlost i sukobi među državama, projekat CEFTA je sasvim dovoljan, za duže vrijeme i najbolji okvir za ekonomsku suradnju među zemljama Zapadnog Balkana.

 

Stupanj integracija  koja je predviđena Deklaracijom iz Novog Sada uveliko nadilaze sve okvire regionalne suradnje, slobodne trgovine i vodećih incijativa koje sadrži Strategija Evropske Unije za Zapadni Balkan.

 

U tom smislu teško je prihvatiti ekonomsko-tehnički “diskurs” kojeg favorizira ministar Mirko Šarović, budući da u “Mali Schengen” ne ulaze, niti o njemu raspravljaju  gospodarstvenici, izvoznici, niti regionalna udruženja auto-prevoznika, nego njega prihvataju, ili odbacuju države i njihova rukovodstva u skladu sa njihovim  interesima i prioritetima.

 

 

POLITIČKI, A NE (SAMO) EKONOMSKI PROJEKAT

 

“Mali Schengen” je eminentno  politički projekat, kojeg je zemljama susjedima nametnula Srbija iz svojih razloga i interesa. O kakvim se interesima i motivima radi, za sada je teško govoriti, moguće je samo zaključliti da “Mali Schengen” potencijalno stvara  institucionalne preduvjete da Srbija postane ekonomski, a potom i politički hegemon na Zapadnom Balkanu. Zbog toga Predsjedništvo BiH kao kreator vanjske politike mora ozbiljno razmotriti da li će i na koji način, i sa kojom patformom prisustvovati na narednom sastanku ove regionalne inicijative koja je zakazana za 11. novembar u Ohridu.

 

Kao što je rečeno, Bosna i Hercegovina je kada je riječ o reginalnim ekonomskim integracijama uspješno uključena u program CEFTA, koji je doveden u pitanje prije svega od zbog odnosa Srbije prema Kosovu zbog kojeg Kosovo ne sudjeluje u CEFTA-i. Umjesto da omekša svoj odnos  prema članstvu Kosova u regionalnim organizacijama i integracijama, Srbija sada “izmišlja” novi, sopstveni paralelni, sistem “unutrašnjeg tržišta” (pored već postojećih CEFT-a i MAP REA) iz kojeg će, kako upozoravaju ne samo albanski političari, nego i međunarodni analitičari, Kosovo biti protjerano. Niko ne garantira da slična sudbina ne bi zadesila i Bosnu i Herecegovinu, kao što nema dileme u to da jedino Srbija u projektu “Malog Schengena” može ostvariti značajne benefite, pa i ekonomsku i političku supramaciju nad zapadnobalkanskim regionom.

 

Ako se pogledaju ekonomski aspekti najavljene  nove regionalne asocijacije, treba kazati da Bosna i Hercegovina 70% svoje trgovinske razmjene ostvaruje sa zemljama članicama Evropske unije, dok razmjena sa zemljama članicama CEFTA-e jedva “dobacuje” do 15 %. Kada se govori o uvozu iz zemalja okupljene u CEFTA-e, čak 90% uvoza otpada na Srbiju. Ne postoji racionalan razlog da naša zemlja svoje političke resurse i organizacionu  energiju ne troši na mogućnost integracija sa svojim najvećih ekonomskih partnerom, EU,  na koje otpadaju 2/3 njenog trgovinskog prometa, umjesto da se batrga sa navodnim, maglovitim, unaparijeđenjima poslovanja i “smanjenja gužvi na granicama” sa Srbijom.

 

Zanimljivi su, ako nisu čak i licemjerno kvarni napori političara iz Republike Srpske, među kojima je, da budemo nedvosmisleni, ministar Šarović najmanje suspektan, i njihovo zalaganje za regionalne ekonomske integracije pod patronatom i standardima koje predlaže Srbija. Dakle, svi oni koji godinama i decenijama i rukama i nogama kopaju, radeći protiv ekonomskih integracija u svojoj zemlji, protoku roba, kapitala, ljudi i usluga između dvaju entiteta, naprečac su postali fanatici “regionalnih ekonomskih integracija”.

 

Potencijalni “Mali Schengen”, otvaranje granica, potpuna liberalizacija tržišta roba, kapitala, ljudi i usluga (one nisu predivđene CEFTA protokolom)..-sve bi to nosilo sa sobom nepredvidive sigurnosne rizike sa nesagledivim posljedicama, vjerovatno najtežim upravo za Bosnu i Hercegovinu kao najzapadniju granicu između “malog” i “velikog” Schengena (Hrvatske).

 

Ukoliko se danas , a taj trend je vidljiv  unazad nekoliko mjeseci, tzv. “Balkanskom rutom” u našu zemlju svakodnevnevno slijevaju stotine migranata koji stižu preko kako-tako, ali ipak  kontroliranih granica balkanskih država, kakva bi se migrantska invazija pokrenula ukoliko bi se širom otvorile granice, uklonile sa njih ionako slabe, iznurene i demotivirane snage granične službe?! I danas Srbija različitim manje, ili više očiglednim marifetlucima “odguruje” migrante sa svog teritorija prema Bosni i Hercegovini; sa “malim Schengenom” za to ne bi bilo potrebe, svi ti nesretni ljudi bi najlegalnije, organizirano kidisali prema Cazinskoj Krajini. Miroslav Lajčak, šef slovačke diplomacije, je 2015. godine u vrijeme najvećeg migracijskog vala prema Evropskoj uniji kazao kako je “Schengen kapitulirao pred migrantima”, nema razloga vjerovati da bi i “Mali Schengen” potonuo pred najezdom migranata, kao ni da bi BiH bila najveća njihova žrtva.

 

Kako bi bez granica, carina, kontrola…funkcionirala regionalna scena kriminala, narko-mafije, pa i terorističkih ćelija, nećemo ovom prilikom raspredati, premda je jasno kakve se sve neslućene mogućnosti pred tom mafijaškom intenacionalom otvaraju liberalizacijom prometa i unutrašnjih tržišta na teriroriji od Kelmendija iz Peći, na jugu, do onog veselog kokainca Sanela iz Bihaća…

 

 

KUD GOD DA KRENE, NJEMU SE VRAĆA PONOVO

 

Aleksandar Vučić, za pretpostaviti je, za svoju opsesivnu ideju “Malog Schengena” ima podršku unutar nekih evropskih i drugih centara međunarodnog odlučivanja. Balkanska carinska unija na kojoj Vučić aktivno dela, nije daleko od ideje francuskog predsjednika Emannuela Macrona (koji je prije nekoliko nedjelja proveo dva nezaboravna dana kao Vučićev gost u Srbiji) o “Evropskoj uniji u više brzina” i na više nivoa. Vučićev “Mali Schengen” ne ubrzava, nego usporava put prema Evropskoj uniji svake od 5-6 država, odvlači joj pažnju od prioriteta i razvlači resurse i energiju.

 

Ne treba griješiti dušu, niti otpisivati “Mali Schengen” u ovoj fazi kada funkcionira (kao i mnogo toga drugog kada je Vučić posrijedi) na razini nacrta, političke makete, provizorija. Možda taj projekat ima i nekih svojih prednosti, dobrih i korisnih strana, ali su one u ovoj fazi pažljivo maskirane, neprepoznatljive. Jedino što je u svemu tome razgovijetno, ono čiji se obrisi lako prepoznaju jeste namjera režima u Srbiji, da kao najača zemlja, sa najvećom ekonomijom, uz pomoć međunarodne zajednice koja joj time želi kompenzirati trajni gubitak integralnog Kosova, ovlada balkanskim najprije ekonomskim, prometnim, energetskim, a potom političkim, sigurnosnim, vojnim i svakim drugim prostorom i ambijentom. To ljudi koji vode Bosnu i Hercegovini moraju znati i trebaju kazati.

(304)

KO TO KAŽE, KO TO LAŽE DA JE SCHENGEN MALI: Zašto se BiH ne treba uključivati u “Mali Schengen”, hegemonistički projekat kojim Vučić skreće pažnju sa gubitka Kosova!

| Bosna i Hercegovina, Kolumne, Slider, Vijesti |
About The Author
-