Ko će prije popustiti: Putinovo oružje ili odlučnost Zapada?

Rusko-ukrajinski rat svodi se na utrku između slabljenja političke volje zapadnih demokratija i sve slabijih vojnih sredstava diktature Vladimira Putina.

 

 

No, ova će utrka biti maraton, a ne sprint. Održavanje te političke volje zahtijeva dalekovidno vodstvo koje nedostaje većini demokratija, navodi Timothy Garton Ash u analizi Guardiana.

 

 

“Poziva na priznanje da su naše vlastite zemlje također, u nekom važnom smislu, u ratu – i odgovarajuću politiku na duge staze.

 

 

Analitičar, a ne političar

 

Je li to ono što čujete kada upalite televizor u Sjedinjenim Američkim Državama, Njemačkoj, Italiji, Britaniji ili Francuskoj? Je li ovo vodeća tema u takmičenju Konzervativne stranke koja će odlučiti o sljedećem britanskom premijeru, ili priprema za italijanske izbore 25. septembra, ili kampanja za američke izbore u sredini mandata 8. novembra? Ne, ne i ne.

 

 

“Mi smo u ratu”, nedavno je rekao neko na radiju, ali on je bio energetski analitičar, a ne političar.

 

 

Činjenica da se ukrajinske snage pripremaju za veliku protuofanzivu za ponovno zauzimanje strateški vitalnog grada Hersona pokazuje što bi kombinacija zapadnog oružja i ukrajinske hrabrosti mogla postići.

 

 

“High Mobility Artillery Rocket System” (Himars) isporučene od Sjedinjenih Američkih Država, višecjevni raketni sistemi dugog dometa, omogućili su Ukrajincima da pogode skladišta municije, mostove i komandna mjesta daleko iza ruskih linija.

 

 

Ruske snage su preraspoređene iz Donbasa kako bi se odbranile od očekivane ofanzive, čime se dodatno usporava rusko napredovanje na istoku.

 

 

Richard Moore, šef britanske Tajne obavještajne službe (MI6), nedavno je primijetio da bi Rusija mogla “ostati bez snage” u Ukrajini zbog nedostatka sredstava i adekvatno obučenih trupa.

 

 

Dakle, Ukrajina ima dobre šanse dobiti važnu bitku ove jeseni; ali još je daleko od pobjede u ratu.

 

 

U svojoj kampanji da porazi ne samo Ukrajinu nego i zapad, Putin računa na dva ruska tradicionalna ratna saveznika: feldmaršala “Timea” (vrijeme) i generala “Wintera” (zima).

 

 

Energija kao adut

 

 

Ruski čelnik koristi energiju, smanjujući protok plina kroz Sjeverni tok 1, tako da Njemačka ne može u potpunosti napuniti svoje skladište plina prije nego što vrijeme postane hladno.

 

 

Tada će imati mogućnost potpunog isključivanja plina, čime će Njemačka i druge ovisne evropske zemlje gurnuti u očajnu zimu. Visoke cijene energije, kao rezultat rata, nastavljaju poticati inflaciju na zapadu, dok drže Putinovu ratnu kasu punom milijardi eura koje Njemačka i drugi još uvijek plaćaju za plin i naftu.

 

 

Putinova kulturna i politička analiza zapada navodi ga da vjeruje da je vrijeme na njegovoj strani.

 

 

Prema njegovom mišljenju, zapad je dekadentan, oslabljen multikulturalizmom, imigracijom, postnacionalizmom EU, LGBTQ+ pravima, ateizmom, pacifizmom i demokratijom.

 

 

Nema, dakle, para mesožderskim, ratničkim velikim silama.

 

 

Postoje ljudi na zapadu koji se slažu s njim, podrivajući zapadno i evropsko jedinstvo iznutra. Pročitajte samo skandalozni nedavni govor Viktora Orbana etničkoj mađarskoj publici u Rumuniji, s njegovim insistiranjem da Mađari ne bi trebali postati “mješanci”, opsežnom kritikom politike Zapada prema Ukrajini i njegovim zaključkom da “Mađarska mora sklopiti novi sporazum s Rusima”.

 

 

Iako je stranka koja će vjerovatno izaći kao pobjednik na italijanskim izborima sljedećeg mjeseca, Fratelli d’Italia, neizravni nasljednik neofašističke stranke osnovane 1946., ona barem podržava zapadni stav o ratu u Ukrajini.

 

 

Evropski glasovi

 

No, čelnici Fratellijevih vjerovatnih koalicijskih partnera, Matteo Salvini iz Lege i Silvio Berlusconi iz Forze Italia, imaju proputinovsku prošlost i ne može se na njih pouzdati da će čvrsto zastupati Ukrajinu, kao što je to učinio sadašnji italijanski premijer Mario Draghi.

 

 

U Njemačkoj je većina anketiranih u nedavnom ispitivanju javnog mnijenja (47%) rekla da bi Ukrajina trebala odustati od svojih istočnih teritorija u zamjenu za “mir”.

 

 

Evropski glasovi koji pozivaju Ukrajinu da se “namiri” na tim linijama samo će postati glasniji kako rat bude odmicao (Bivši čelnik laburista Jeremy Corbyn nedavno im se pridružio, iako njegova intervencija neće utjecati na snažan međustranački konsenzus u Britaniji o podršci Ukrajini.)

 

 

Najvažniji su izbori u sredini mandata u SAD.

 

 

Ako Donald Trump objavi svoju predsjedničku kandidaturu na temelju uspjeha svoje stranke na izborima na sredini mandata, to bi moglo predstavljati velike probleme za ono što je dosad bio rijedak dvostranački konsenzus u SAD o velikoj ekonomskoj i vojnoj podršci Ukrajini.

 

 

Notorno nesklon kritiziranju Putina, Trump je svojim pristašama rekao da “Demokrate šalju još 40 milijardi dolara u Ukrajinu, a američki roditelji se bore prehraniti svoju djecu”.

 

 

Što bi bilo potrebno da se dokaže da je ruski vođa u krivu o slabosti zapadnih demokratija? Mnogo.

 

 

Dvije najveće vojske u Evropi borit će se u Ukrajini mjesecima, a vrlo vjerovatno i godinama koje dolaze.

 

 

Nijedna strana ne odustaje; niti jedna nema jasan put do pobjede. Svi trenutni mirovni scenariji su nerealni. Kad ne možete naslutiti kako će nešto završiti, malo je vjerovatno da će uskoro završiti.

 

 

Kako bi se održao otpor Ukrajine i omogućilo njenoj vojsci da povrati izgubljene teritorije, potrebne su zalihe oružja u razmjeru koji je velik čak i za američki vojno-industrijski kompleks.

 

 

Na primjer, SAD je navodno već poslao jednu trećinu svoje cjelokupne zalihe protutenkovskih projektila Javelin.

 

 

Ogromne sume

 

Prema bivšem zamjeniku guvernera Narodne banke Ukrajine, zemlji je potrebno dodatnih 5 milijardi dolara mjesečno u makroekonomskoj podršci samo kako bi osigurala da njena ekonomija ne propadne – gotovo dvostruko više nego što trenutno dobija.

 

 

To je prije nego što uopće dođete do izazova poslijeratne obnove.

 

 

Ako ostanemo na kursu, na skali, tada će feld maršak “Time” biti na strani Ukrajine. Putinove zalihe njegovog najmodernijeg oružja i najbolje obučenih trupa već su potrošene.

 

 

Nastavite s pritiskom i – kažu nam vojni stručnjaci – posegnut će za tenkovima starim 40 godina i sirovim regrutima.

 

 

Zapadne sankcije pogađaju visokotehnološke dijelove njegove privrede, potrebne za opskrbu. Može li općom mobilizacijom nadoknaditi gubitak kvalificiranih vojnika?

 

 

Hoće li mu Kina priskočiti u pomoć snabdijevanjem modernim oružjem? Može li eskalirati? Ova pitanja se moraju postaviti, naravno, ali pritisak bi se vratio na njega.

 

 

U demokratijama, vođe moraju opravdati i objasniti biračima ovu vrstu velikog, strateškog opredjeljenja, inače je neće dugoročno podržati.

 

 

Putin bi tada bio u pravu u svojoj dijagnozi slabosti demokratije. Estonka Kaja Kallas daje primjer takvog vodstva, ali njeni ljudi već znaju previše o Rusiji. Trenutno ne vidim niti jednog vođu velike zapadne demokratije da čini isto, osim možda Marija Draghija – i on odlazi”, napisao je Ash.

 

(Raport)

(125)

Ko će prije popustiti: Putinovo oružje ili odlučnost Zapada?

| Skandal, Slider, Vijesti |
About The Author
-