Fikret Prevljak, uz snažnu podršku Kantonalnog odbora SDA, na čijem je čelu, vodi kampanju koja više podsjeća na džihad usmjeren ne protiv političkih rivala nego protiv mrskih neprijatelja, inovjeraca, građanske bagre, nego na demokratsku utakmicu za javnu funkciju…
Piše: SLOBODNA BOSNA
Ako nekom nije bilo jasno zašto je Bračni Par Sa Poljina tako grčevito, beskompromisno, po cijenu nenadoknadivog gubitka Asima Sarajlića (prvog do Njega) stajao iza izbora Fikreta Prevljaka za predsjednika Kantonalnog odbora SDA, nikakvih nejasnoća nakon Prevljakove kampanje za načelnika Ilidže više ne može biti: ne postoji niko, čak ni unutar većinski primitivnog, nepismenog, agresivno-nacionalističkog korpusa SDA, ko bi sebi dopustio tako histeričnu, besprimjernu javnu (samo)promociju. Za “ratnog komandanta” ne postoji ništa, ni odgoj, ni stid, ljudski, niti civilizacijski obziri što bi ga obavezivalo da prikoči, da se upristoji, da bude barem malo ono što nije nikada bio, niti planira ikada biti: pristojan, makar nazor! Neokrznut nijednom formom tolerantluka on gilja, srlja protiv njiha.
JE LI STRELA ODAPETA DA BI NESTAO JEDAN NAROD U SARAJEVU?
Fikret Prevljak, uz snažnu podršku Kantonalnog odbora SDA na čijem je čelu, vodi kampanju koja više podsjeća na džihad usmjeren ne protiv političkih rivala, nego mrskih neprijatelja, inovjeraca, građanske bagre, nego na demokratsku utakmicu za javnu funkciju.
Prijetnje koje je uputio Predragu Kojoviću, lideru Naše stranke, (da ga, Kojovića, “neće biti”) su eksplozivna mješavina nekih od najmorbidnijih prijetnji izgovorenih u Sarajevu u posljednjih, poput nekoliko decenija stare poruke Ajatolaha Ali Khamneia upućene piscu Salmanu Rushdiu (“Strijela je odapeta i leti prema srcu tog bogohulnog skota“) i monstruozne najave Radovan Karadžića da bi “jedan narod mogao nestati“. Nije to nimalo proizvoljno, niti je grubo poređenje, jer “general Fikro” je svojim odnosom prema Srbima u ratnoj Hrasnici pružio sasvim dovoljno razloga da se njegova prijetnja Kojoviću shvati krajnje ozbiljno i “vjerodostojno”. Prevljakov ratni kolega sa druge strane ratnog tunela, iz Dobrinje, Ismet Hadžić Mutevelija, kao član kantonalne komisije za izmjenu imena ulica nedavno je odbio vratiti ime ulici koja se prije rata zvala Vojislava Kecmanovića, uz obrazloženje da je Kecmanović (predsjedavajući ZAVNOBIH-a) “pripadnik naroda koji je počinio genocid nad Bošnjacima”. Nešto ranije istu formulaciju je upotrijebio Dženan Selimbegović, tada savjetnik Bakira Izetbegovića u Predsjednišvu BiH da bi diskvalificirao, odnosno dehumanizirao novinara Dragana Bursaća. Savjetniku, kojeg u čašiji zbog njegovih neimarskih podviga zovu i “Trotoar”, nije zbog tog šovinističkog divljanja, falila dlaka sa glave, niti marka iz budžetske hazne koju pustoši skoro cijelu deceniju. Selimbegović i Hadžić su koristili fraze i (dis)kvalifikacije koje su postale norma, standard za kolektivno kriminaliziranje Srba. Prevljak je samo u cijelu stvar unio malo steroida, sa jalove teorije prešao na ubitačnu praksu.
Na istovjetan način on se danas obraća Kojoviću, ne kao političkom protivniku, nego kao pripadniku “genocidnog naroda”, pa mu zajedno sa zadrtom kamarilom iz Kantonalnog odbora cijepa dlaku na četvero zbog predratnog priloga koje je pravio na Yutelu o opsadi Sarajeva. Ako se SDA-ovska inkvizicijska halka htjela obračunavai sa YUTEL-ovim kadrovima, zašto svoju mržnju nije iskalila na šefu te “srbočetničke” televizije Goranu Miliću, koji je sve do prije koju godinu bio na čelu balkanske, odnosno retrojugoslavenske “Al Jazeere”, dakle zarađivao za hljeb radeći za (muslimansku) braću iz Katara zajedno sa bivšim i sadašnjim SDA-ovskim logističarskim perjanicama, Hasanom Čengićem i Tarikom Đođićem. Ako ćemo stani-pani, niko nije toliko uoči rata u BiH proveo vremena na YUTEL-u šireći umirujuće tvrdnje da rata neće biti i podržavajući predsjednika Savezne vlade Antu Markovića, utemeljitelja ove televizije koliko je to radio Alija Izetbegović. Neka se okupi SDA-ov trust mozgova pa se pokušaju sjetiti barem jednog novinara YUTEL-a koji se uoči, tokom i nakon rata ogriješio o Bosnu i Hercegovinu, ili, ako baš mora, o Bošnjake? Ne moraju se mučiti: takvog, od Vardara, pa da Triglava, majka nije rodila.
PUŠTANJE KEROVOĐE S LANCA…
Da išta znaju, osim širiti mržnju i raspirivati prijetnje, SDA-ovi “istraživači posrbica” provjerili i lako utvrdili da je “spornu” izjavu o tome kako JNA oko Sarajeva kopa rovove “da bi zaštitila grad ako ga neko napadne” dao oficir JNA, Bošnjak, koji je cijeli rat proveo kao pripadnik Armije BiH i bio jedan od bliskih suradnika oca armijske logistike u Visokom, Halida Hadžije Čengića. Da išta žele da znaju, a ne žele jer je njihovo neznanje sveobuhvano, raspitali bi se šta je Nedžad Ajnadžić, načelnik Centra, radio u JNA dok nije razmijenjen, kako je Fikret Muslimović koji je kao bezbjednjak JNA štitio četničke konvoje sa oružjem sudski proganjao Dragana Vikića i Avdu Hebiba, postao najvažniji ideolog, mislilac, savjetnik najprije Babe, a kasnije i Sina? Za koga je radio orijentalista koji po željama Stranke ispisuje rodne listove Sarajeva i drugih “turskih” gradova Enes Pelidija u vrijeme kada je bio portparol SDA? I Demokratskoj fronti bi, umjesto što za potrebe starijeg koalicijskog brata istražuje ratni put Predraga Kojovića, bilo bi zdravije da su provjeravali kada je na jedvite jade Sifet Podžić, ministar odbrane BiH prestao biti komandant Vojne policije JNA i priključiti se odbramenim snagama u Sarajevu. Ili, hajde da završimo sa ovom neveselom inventurom, da provjere da li je ikada oficir agresorske vojske koji je zarobljen postao komandant te iste vojske čiji je ratni zarobljenik? Naravno, riječ je o Rasimu Deliću.
Krijući se iza orijaških leđa Fikreta Prevljaka kao kandidata za načelnika Ilidže i njegovog predizbornog ratobornog divljanja, Stranka demokratske akcije, odnosno Ona i On sa Poljina, skiciraju kakva Ilidža, kakvo Sarajevo i kakva Bosna i Hercegovina isključivo interesira: onakva kakva je zanimala njihovog Rodonačelnika, Aliju Izebegovića kada je Prevljaka, vodiča kerova u Specijalnoj jedinici MUP-a ustoličio kao ratnog vođu Hrasnice, komune od nekoliko desetina hiljada ljudi.
Skrnavljenja automobila uvredljivim naci-porukama Žarka Vujovića, važnog čovjeka ne samo za sportsku povijest Tuzle, samo je očekivan i priželjkivan refleks, odazivanje na šovinističke ratne pokliče iz sarajevske središnjice koji su jedino što SDA i druge satelitske stranke koje drži pod šapom, nude u predizornoj kampanji. Ko je sljedeći “četnik”, nakon Vujovića, da li Zvjezdan Misimović, Nenad Marković, ili Sergej Barbarez?!
Uostalom, pogledajte najavu za govoranciju Fikreta Prevljaka na jednom njegovom predizbornom skupu, pa sami procijenite: liči li ovo više na urlanje na koridi u Čevljanovićima, ili ipak više podsjeća na nekadašnje masovne, ritualni derneke pripadnika ISIL-a, sa pjevanjem, pucanjem i dekatipitacijama dušmana?!
(SB)
(444)
Related posts:
IN MEMORIAM: Suada Dilberović – Olga Sučić (1992-2016)
Pogled preko Drine na Tuzlansku kapiju: Zašto Srbija čuva masovnog ubicu?!
SULTAN ANTONIO ERDOGAN: “Allahimanet, drago Sarajevo“!
Srebreničanin koji je zadužio Evropu: Znate li ko je bio Selman Selmanagić? A danas o njemu šute…
AUTORSKI TEKST VILDANE SELIMBEGOVIĆ: “Enver Zornić, SDP-ov Caco”
VASKOVIĆ UDARA NAJŽEŠĆE DO SAD: „Vrećo mora biti uklonjen iz pravosuđa: vlasti Francuske potvrdile da je lažirao u sudu u Gradišci; Milan Tegeltija čini sve da ga…
ŠTA SE ONO NA BAŠČARŠIJI SJAJI, STANIVUKOVIĆEVA KOKARDA NA GLAVI: Četnik sam, al’ najlepši!
Ko je ‘islamizirao’ Armiju RBiH, dok je Caco bio ‘šintor’ po sarajevskim ulicama?!
Evo ko je prevarom oteo skupocjeno zemljište u centru Banjaluke: Sjeća li se Radojičić šta je (iz)govorio?!
MILOŠEVIĆEV “ODMRZNUTI” INTERVJU NAKON 20 GODINA: “Holbrooke je dao ime Republici Srpskoj, Alija nije imao gdje nakon što smo se Tuđman i ja dogovorili”
