GORDAN DUHAČEK OTKRIVA TAMNU STRANU EU PREGOVORA: Ucjene, truli kompromisi i žrtvovanje vladavine zakona

Piše: Gordan DUHAČEK / Index.hr

Lideri zemalja članica Europske unije jutros su bili u slavljeničkom raspoloženju jer je nakon višednevnih, često napetih pregovora u Bruxellesu dogovoren sedmogodišnji budžet EU i paket za pomoć članicama najviše pogođenim krizom koju je izazvala pandemija koronavirusa.

Slavlje i samohvala u Bruxellesu

“Uspjeli smo. Vjerujem da će ovaj dogovor biti promatran kao ključni trenutak na europskom putovanju, ali će nas također uvesti u budućnost”, izjavio je predsjednik Europskog vijeća Charles Michel u ponedjeljak u ranim jutarnjim satima.

U sličnom tonu su izjave dali i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, francuski predsjednik Emmanuel Macron, njemačka kancelarka Angela Merkel i ostali, uključujući i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića koji je konačni dogovor opisao kao “uspjeh bez presedana”.

Plan za oporavak od 750 milijardi eura predviđa 390 milijardi bespovratne pomoći i 360 milijardi zajmova, dok sedmogodišnji budžet iznosi 1074 milijarde eura. Cijeli financijski paket tako doseže 1800 milijardi eura.

Vješta igra štedljive petorke

Dogovoru su prethodili jedni od najdužih pregovora u povijesti Europske unije koji su trajali više od 90 sati. Iako nema sumnje da je na kraju postignut uspjeh te da je EU kao cjelina ovim briselskim dogovorom ojačala, dosta toga je u tom procesu pregovaranja, nagovaranja, svađa, kompromisa i povišenih tonova moralo biti žrtvovano.

Stoga se vrijedi pozabaviti i time koje su tamne strane ovog povijesnog dogovora.

Glavna prepreka konačnom dogovoru bila je skupina zemalja koja se prvo nazivala štedljivom četvorkom (Nizozemska, Austrija, Danska i Švedska) kojoj se onda na summitu pridružila i Finska pa su postali štedljiva petorka. Ova petorka je odbijala prihvatiti zajednički prijedlog Njemačke i Francuske o pomoći južnim članicama najviše pogođenim pandemijom koronavirusa, prijedlog iza kojeg je stao i EK, zauzimajući početni stav da sva novčana pomoć treba biti u formi kredita, a ne bespovratna.

Na kraju je od 500 milijardi eura predložene bespovratne pomoći dogovoreno 390 milijardi, no vrijedi obratiti pažnju na to što su članice iz štedljive petorke dobile kako bi podržale cijeli dogovor.

Ustupci Nizozemskoj, Austriji, Finskoj…

Primjerice, u konačnom dogovoru koji je prezentirao predsjednik Europskog vijeća Charles Michel, Nizozemska je zaštitila veliki dio carinskih prihoda koje dobiva zahvaljujući luci u Rotterdamu, najvećoj u Europi. To je itekako usrećilo nizozemskog premijera Marka Ruttea, jednog od najžešćih u oponiranju bespovratnoj pomoći južnim članicama. I Finskoj se isplatilo što je u zadnji trenutak uskočila na vlak štedljivih pa je tako odjednom dobila 100 milijuna eura za regionalni razvoj svojeg slabo naseljenog sjevera.

Zadovoljan može biti i austrijski kancelar Sebastian Kurz koji je za svoju podršku “povijesnom dogovoru” dobio značajne ustupke za Austriju. Naime, prema originalnom prijedlogu Europske komisije, za sedmogodišnji budžet EU Austrija je trebala u budžet EU uplaćivati 137 milijuna eura manje nego dosad, a nakon briselskog summita taj je iznos uvećan na 565 milijuna eura. To znači da će Austrija dati za europski budžet do 2027. 4 milijarde eura manje nego što se prvotno predlagalo.

Tzv. rabat dobile su i Nizozemska (1,92 milijarde eura godišnje), Danska (377 milijuna eura) i Švedska (1 milijarda eura), što znači da im se tvrdoglavo protivljenje originalnom prijedlog itekako na kraju isplatilo.

Rezanje nekih od najvažnijih programa Europske unije

Znakovito je i koje su stavke doživjele značajno rezanje u sedmogodišnjem budžetu EU. To su, primjerice, zdravstveni programi (Health4EU), istraživanje (program Horizon) i klimatska tranzicija. Henrik Endelein, direktor utjecajnog think tanka Jacques Delors Centre, na svom profilu na Twitteru je te odluke kratko i oštro komentirao riječima: “To nije štedljivost. To je glupost.”

Znakovito je i da neki mediji najvećom gubitnicom cijelog procesa proglašavaju predsjednicu EK Ursulu von der Leyen, poput austrijskog konzervativnog lista Die Presse, bliskog Kurzovoj vladi. “Briselski debakl Ursule von der Leyen” naslov je analize koju je Die Presse jutros objavio, u kojemu se navodi da su šefovi država članica “ambiciozne ciljeve predsjednice EK brutalno raskupusali”, a pritom se naročito spominju rezanja novca za zdravstvene, klimatske i istraživačke programe. Navodi se i tema pravne države, no o tome ćemo malo kasnije.

Konkretno, Health4EU, program posvećen nabavi lijekova i medicinske opreme je u EU budžetu do 2027. trebao imati na raspolaganju 9,4 milijarde eura, no srezan je na 1,7 milijardi. Istraživačkom programu Horizon budžet je pak srezan za 8,5 milijardi eura. Zaključak Die Pressea je da se EK pod vodstvom Von der Leyen pokazao politički slabim i da su šefovi članica EU sve dogovorili mimo predsjednice EK. Dugoročno bi to mogao biti problem za EU kojem ipak treba politički jaka Komisija.

Trijumf Poljske i Mađarske

Još jedna velika tema koja je pala kao žrtva briselskog kompromisa je i pitanje pravne države u članicama EU, što se naročito odnosi na Poljsku i Mađarsku. Obje članice su obilato profitirale od europskih fondova, što ih nije spriječilo da proteklih godina vode de facto antieuropsku politiku i da ozbiljno ugroze vladavinu prava u svojem dvorištu. Stoga se predlagalo da novac iz europskih fondova ubuduće bude povezan s poštovanjem vladavine prava, što je u konačnom prijedlogu poprilično razvodnjeno briselskim metajezikom.

Jednostavnije rečeno, mađarski premijer Viktor Orban i u Poljskoj vladajuća stranka Pravo i pravda (PiS) će moći nastaviti sa svojim demontiranjem vladavine prava i ljudskih prava u Mađarskoj, odnosno Poljskoj, bez brige o tome hoće li ih to koštati milijune iz Bruxellesa. O tome da su Mađarska i Poljska otišle više nego zadovoljne iz Bruxellesa svjedoči i Orbanova izjava nakon summita.

“Mađarska i Poljska su pokazale da je neprihvatljivo da nacije koje su naslijedile vladavinu zakona kritiziraju i drže predavanja nacijama borcima za slobodu, koje su prošle teška vremena i to pod vladavinom komunističkih režima”, rekao je slavodobitno Orban.

Briselska kobasica

Bilo kako bilo, nema sumnje da je briselski dogovor jedan od većih uspjeha u povijesti EU koji je proteklih godina često bio uzdrman nizom kriza. U borbu protiv kriza koja dolazi zbog pandemija koronavirusa EU ide s koliko-toliko jasnim planom, s izdašnim sredstvima i s dosta trulih kompromisa, od kojih je tema vladavine zakona sigurno najproblematičniji.

S druge strane, legendarni njemački kancelar Otto von Bismarck je još u 19. stoljeću upozoravao da je bolje ne vidjeti kako nastaje kobasica ako želite da vam ostane ukusna te da isto vrijedi i za zakone i političke dogovore. Ovaj put je kompromisna kobasica u Bruxellesu pravljena više od 90 sati, bilo je svega i svačega, no s konačnim rezultatom su svi lideri članica zapravo zadovoljni. Ipak, znamo kako je kobasica nastala pa ne treba biti iznenađen ako u jednom trenutku u sljedećih sedam godina osjetimo gorak okus u ustima.

(330)