DRAGAN ĐILAS, NAJŽEŠĆI VUČIĆEV OPONENT: “Vučić je jedan od krivaca za rat u Hrvatskoj, za Sarajevom sam tokom rata nosio crni flor dok su me Srbi napadali”

Lider “Stranke slobode i pravde” Dragan Đilas u intervjuu za hrvatski “Večernji list” označio je Aleksandra Vučića kao jednog od “krivaca” za rat u Hrvatskoj i istakao da je “nosio crni flor za Sarajevo” dok su ga Srbi napadali.

 

 

“Danas na univerzitetima u Prištini, Sarajevu, Zagrebu i Beogradu studiraju djeca koja nisu bila ni rođena kad su vođeni ratovi. Možemo li napokon prestati da ih učimo da mrze svoje susjede? Možemo li se složiti da na ovaj svijet dolazimo prvo kao ljudi, a tek potom kao Hrvati i Srbi i da kao ljudi s ovog svijeta odlazimo”, kaže Dragan Đilas, predsjednik Stranke slobode i pravde.

 

“A ne da nismo isti, nego nismo ni slični. Vučić i ja. Recimo kada je on bio generalni sekretar kod Šešelja i izbacivao hrvatsku djecu iz vrtića u Zemunu, ja sam vodio studentski protest protiv Miloševića i borio se protiv širenja mržnje prema drugim narodima. Kad je on huškao na rat, ja sam nosio crni flor za Sarajevo. Dok je on pisao za Veliku Srbiju, ja sam radio kao urednik na kultnom Radiju B92”, ističe Đilas.

 

 

Kada ste u Savezu za Srbiju odlučivali o bojkotu izbora, koji su bili glavni argumenti za bojkot, a koji protiv?

 

– Da li postoji zemlja u Evropi u kojoj funkcioneri vladajuće stranke pale kuće novinarima, metalnim šipkama opozicionim liderima i studentskim aktivistima razbijaju glave na ulici, u kojoj predsjednik države i njegovi sledbenici izgovaraju kao pesmicu da opozicija želi da korona pobedi i da umre 300.000 penzionera? Da li postoji zemlja u Evropi u kojoj na četiri televizije s nacionalnom frekvencijom nijedan lider opozicije u dve godine nije dobio ni sekundu, u kojoj se na javnom servisu četiri godine nije pojavio nijedan profesor, akademik, čovek iz kulture koji bi rekao jednu reč kritike vlasti? Da li postoji zemlja u kojoj je na javnom servisu odnos medijskog prisustva vlasti i opozicije 99 prema 1 posto (Vučić 19977, ja 48 sekundi za četiri godine), u kojoj sve dnevne novine kontroliše režim i one vrše linč svih koji drugačije misle u čemu im se pridružuje TV Pink? Da li postoji zemlja u kojoj ljudi ostaju bez posla jer neće javno da glasaju za vladajuću partiju, u kojoj se prave spiskovi i ljudi kolektivno idu na glasanje? I tako dalje i tako dalje… O kakvim izborima mi u takvim okolnostima možemo da pričamo?

 

 

Jeste li zadovoljni učincima bojkota?

 

– Jasno se pokazalo da je Srbija jednopartijska država. Parlament Srbije u kome su samo stranke Miloševićevog učenika Dačića i Šešeljevog Vučića jasno pokazuje u kakvoj zemlji živimo. Vučić i njegovi tvrde da izlaznost usprkos bojkotu nije bila manja, nego čak i veća u odnosu na neke od prethodnih izbora.

 

Jedina izlaznost koja mene zanima je ona na graničnim prelazima koja je ogromna. Besmisleno je u uslovima pritisaka, krađe, ubacivanja listića, nepostojanja kontrolora na 80 posto biračkih mesta pričati o izlaznosti. Ali, ako već želite, činjenice su sledeće. Ovo je najmanja izlaznost u poslednjih 20 godina. Lako se izračuna da izlaznost nije prešla 40 posto uz sve pritiske koje je vlast sprovodila. To je za trećinu manje nego 2016.

 

FOTO: Beta

 

– Naprotiv. Izuzetno sam zadovoljan. Vučiću su čestitali samo Orban i Tusk. Tri poslaničke grupe u Evropskom parlamentu su osporile ove izbore i potpisale službeni dopis u kojem podržavaju zahtev srpske opozicije da se po ugledu na Makedoniju pošalju ekpertski timovi koji će oceniti stanje u oblasti medija i vladavine prava u zarobljenoj državi kakva je Srbija. Verujem da ćemo uz podršku Evrope doći do izbora na kojima će narod moći slobodno iskazati svoje mišljenje, odnosno smeniti Vučića.

 

Đilas: “Samo jedna kolona može da pobedi zlo koje vlada Srbijom!”

 

 

A već godinama Vučić na prvom mjestu Vas imenuje kao najvećeg krivca za sve loše u Srbiji.

 

– Nije lako živeti dok vam decu vređaju u školi jer im je otac lopov, dok vam supruzi na ulici viču da je kurva i drolja, dok vas, dok nosite bebu u naručju, napada čovek jer ste “sve pokrali pa druga deca zbog toga umiru”… Samo na TV Pinku je 2013. više hiljada puta u nekoliko dana pročitano pismo Željka Mitrovića da sam lopov, nasilnik, da sam opljačkao rođenu ženu i pobio sve prijatelje na spavanju. Tada sam to sve teško podnosio, posebno kad su se starije kćerke zbog toga s majkom odselile iz Srbije. Nisam se bavio politikom od 2014. do 2018. Vratio sam se spreman da se sve to ponovi i to sto puta jače. Svaki dan lažu o meni Vučić, svi njegovi saradnici, skoro svi mediji. Ne obraćam više pažnju što god da kažu i verovatno sam jedini političar na svetu koji ne čita novine i ne gleda političke emisije. Jedini put kad sam odreagovao bilo je tokom vanrednog stanja kada su širom Srbije u vreme policijskog sata na krovove zgrada dovodili huligane koji su palili baklje i s koncertnih zvučnika emitovali skandiranje napravljeno po onom čuvenom “Heja, heja Cibosi” s tekstom “Đilase, Đilase, vrati pare lopove”. I to sam uradio samo zbog toga što su zvučnike postavili trideset metara od stana u kom žive moja deca uzrasta sedam i devet godina koja su se uplašila i plakala celo veče. Izašao sam na ulicu i kroz suze poručio da ću na svaki način sprečiti da na tom mestu to ponovo naprave. Izašlo je više stotina građana da me podrži. Nisu to ponovili, a ja sam dobio prekršajnu prijavu što sam braneći pravo na normalan život svoje dece prekršio zabranu izlaska iz stana u vreme policijskog sata. Ali sve je to nebitno kad radite stvari u koje verujete. Kad znate da je istina na vašoj strani niko vam ništa ne može.

 

 

U Deklaraciji o pomirenju koju ste objavili na srpskom i albanskom jeziku Vaša stranka predlaže način postupnog rešenja odnosa Kosova i Srbije, ustanovivši odgovornost dosadašnjih pogrešnih politika svih strana, uključujući i međunarodnu zajednicu.

 

– Ukoliko želimo živeti kao ljudi, neophodno je da dođe do pomirenja naroda. I to ne samo srpskog s albanskim, već i s hrvatskim i bošnjačkim. Mi svi i dalje živimo u ratovima završenim pre 75 ili 25 godina. Danas na univerzitetima u Prištini, Sarajevu, Zagrebu i Beogradu studiraju deca koja nisu bila ni rođena kad su vođeni ti ratovi. Možemo li napokon prestati da ih učimo da mrze svoje susede? Možemo li zajedno čuvati uspomenu i odavati počast svim žrtvama s idejom da se takve stvari nikada više ne ponove? Ja verujem da možemo.

 

Dragan Đilas, FOTO: Predrag Đukanović

 

U Deklaraciji se uošte ne spominje pitanje (ne)priznavanja Kosova, ali se zato govori o međusobnom priznavanju diploma, dokumenata, o podsticanju saradnje, o zajedničkom istraživanju svih ratnih zločina i sudbina nestalih, a preduslov za sve to je smena sadašnjih vladajućih garnitura i Srbije i Kosova…

Ne mogu mir doneti ljudi koji su okrvavili ruke u ratovima, ili im je jezik krvav jer su druge huškali i slali u rat. Srpski i albanski narod ne mogu se dogovoriti oko statusa Kosova jer o tome imamo dijametralno suprotne stavove. Ali, zašto se ne možemo dogovoriti da Albanci mogu prolaziti svojim automobilima kroz Srbiju bez obzira na to kakve tablice imaju, da se deca takmiče u raznim sportovima, da se Albanci s Kosova i Metohije leče u bolnicama u Nišu ili Beogradu ne tako što nose gotovinu i plaćaju unapred već da im je dovoljan uput kosovskog fonda za zdravstvo? Šta mislite koliko bi lekovito bilo da se na prištinskoj televiziji pojave Srbi koji su štitili Albance tokom rata, a na beogradskoj Albanci koji su štitili Srbe? Hajde da o tim ljudima govorimo, a da svako uradi sve da oni koji su zločine činili završe tamo gde im je mesto. Hajde da ekonomski sarađujemo, da ljudima porastu plaće, da svako može planirati da ide s decom na more, a ne da nema ni za sladoled da im kupi. Kad sve to uradimo, kad postanemo region zadovoljnih ljudi, onda ćemo rešiti i najteže probleme.

 

 

Vjerujete li da je moguća u skoroj budućnosti istinska katarza i pomirenje?

 

– Apsolutno da. Pogledajte koliko je pomirenju Srba, Bošnjaka i Hrvata doprineo vladika Grigorije. Njegove inicijative za zajedničko delovanje triju religija u Bosni, njegov govor u Dubrovniku i isprika zbog bombardovanja tog istorijskog grada. Kada bi se svi ili bar oni koji vode države ponašali na takav način, tražili stvari koje nas spajaju, a ne one koje nas razdvajaju, stvari bi se promijenile. Zašto da se svađamo oko Nikole Tesle? Da li je činjenica da je bio Srbin koji se rodio i odrastao na teritoriju današnje države Hvatske? Pa može li pobogu Tesla da nas spaja umesto da nas razdvaja? Sećate li se fotografije s Olimpijade u Riju kada jedan pored drugog stoje Bojan Bogdanović Hrvat i Bogdan Bogdanović Srbin? Ja je se sećam jako dobro, kao i komentara mnogih svetskih medija.

 

 

Konkretno, kako pomiriti tako različite narative, sjećanja, emocije i načine na koje će se i ove godine u Srbiji i Hrvatskoj obilježavati godišnjica Oluje?

 

– Možemo li se za početak složiti da se ne slažemo oko ocene te vojne operacije? Da Hrvati Oluju doživljavaju kao oslobođenje dela hrvatske teritorije, a mi Srbi kao operaciju kojom je proteran ogroman broj naših sunarodnika? Možemo. Imam li ja pravo da glasno kažem da je tokom te vojne operacije ubijen moj rođak koji je pre rata živio u Zagrebu i kojeg je iz Srbije u Krajinu na silu poslao Milošević, koji nikada metak nije opalio i koji se predao hrvaskim snagama? I da očekujem da Vi kažete da vam je žao zbog toga ili zbog toga što je tokom Oluje u selu Očigrije u planini iznad Martin Broda spaljena kuća u kojoj su živeli moji baka i deda? Mislim da imam. A da li Vi imate pravo da navedete ko je od vaših stradao tokom rata ili da kažete da je Vukovar uništen od strane JNA i da su mnogi civili izgubili živote? Apsolutno da. I reći ću Vam i da mi je iskreno žao zbog toga. A možemo li se složiti da na ovaj svet dolazimo prvo kao ljudi, a tek potom kao Hrvati i Srbi i da kao ljudi s ovog sveta odlazimo? I da je svako ubijeno ili poginulo dete pre svega dete bez obzira na nacionalnost? Mislim da i to možemo. Da li svako ima pravo da oplakuje svoje žrtve i da je normalno da nam je žao svakog nevinog čoveka koji je stradao u tom ratu? Verujem da da. Kada kao narodi izaberemo da nas vode ljudi koji mogu izgovoriti ovo što sam napisao onda će biti šanse da napravimo korak naprijed u našim odnosima.

 

 

Iznijeli ste ove sedmice vrlo razrađen ekonomski program za spas Srbije koji ste predložili. Kome zapravo?

 

– Najviše bih voleo kada nikada ne bih spomenuo ni Vučića ni njegovu kamarilu. Bio sam gradonačelnik u čijem su mandatu napravljena tri mosta, 45 dečjih vrtića, osam osnovnih škola, otvorena dva porodilišta, 100.000 penzionera je primalo još jednu-dve penzije, davali smo novac svakoj ženi tokom trudnoće i nakon rođenja deteta… Plaćali smo vantelesnu oplodnju za parove koji nisu mogli imati decu prirodnim putem… I na osnovu toga sam uverljivo pobedio Vučića 2012. I danas vidim politiku kao posao u kome ljudima rešavate probleme. Zato i predlažem ekonomske mere u ovoj katastrofi koja nas je snašla, kao i mere u obrazovanju, zdravstvu. Mere za spas života. I to po meni treba raditi opozicija boreći se zajedno s Evropom da Srbija prihvati evropske vrednosti. Verujem da ćemo doći do slobodnih izbora na kojima Vučić nema nikakve šanse da pobedi. Da li ćemo se za potvrdu pobede morati boriti na ulici, ne znam. Šešeljevi radikali su kroz istorij uvek bili najveće kukavice koje se iživljavaju nad slabijima. Kad zagusti prvi su bežali. Verujem da je i ova njihova apdejtovana verzija ista.

 

 

Vidite li odgovornost ranijih vlada i vlasti u kojima ste i Vi učestvovali?

 

– Da li smo mi iz opozicije idealni? Daleko od toga. Da li je bilo grešaka kada smo vršili vlast? Da. Ali nismo bili u dilu s kriminalcima, ni organizovali mitinge podrške ispred sudova gde se sudi funkcionerima za pokušaje ubistva novinara ili seksualno zlostavljanje. Nismo žrtvovali živote ljudi da bi dokazali da se mogu održati izbori, ni falsifikovali broj obolelih i preminulih da pokažemo kako se uspešno borimo protiv korone. Nismo krivotvorili ekonomske podatke da pokažemo kako napredujemo i ono što je najvažnije – nismo i ni danas ne mrzimo one koji mrze nas. Srbiji je dosta podela. Vreme je da se napokon promeni.

(619)

DRAGAN ĐILAS, NAJŽEŠĆI VUČIĆEV OPONENT: “Vučić je jedan od krivaca za rat u Hrvatskoj, za Sarajevom sam tokom rata nosio crni flor dok su me Srbi napadali”

| Foto/Video, Intervju, Slider, Vijesti |
About The Author
-