Novac za spomen-ploču donirao je još 2013. pokojni Svetozar Pudarić, tadašnji potpredsjednik FBiH. Vijećnik Naroda i pravde Toni Vukadin: “Skaka je samo obećavao da će ploča biti postavljena.” Edvin Kanka Ćudić iz Udruženja za društvena istraživanja i komunikacija (UDIK): “Meni je ova situacija zbunjujuća.”

 

 

Piše: DARKO OMERAGIĆ

 

Skoro tri decenije od zločina koji su na lokalitetu Kazani, na obroncima Trebevića u Sarajevu, počinili pripadnici Armije RBiH na čijem je čelu bio Mušan Topalović Caco, tadašnji komandant 10. brdske brigade Prvog korpusa ARBiH, spomen-ploča koja će trajno podsjećati na najmanje 23 žrtve ovog zločina, još nije postavljena.

 

Nedavno imenovana gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić (SDP) prije desetak dana je na svom zvaničnom Facebook profilu nakon što je u posjetu primila potpredsjednika FBiH Milana Dunovića (DF) napisala da će spomen-ploča biti postavljena tokom njenog mandata. Karić je napisala da su lideri svih većih političkih partija koje imaju svoje vijećnike u Gradskom vijeću Sarajeva (Nikšić, Izetbegović, Komšić, Kojović i Konaković) ranije dali podršku postavljanju ploče, ali da Gradska uprava to nije učinila, misleći prvenstveno na Upravu koju je u prethodnom mandatu vodio bivši gradonačelnik Abdulah Skaka:

 

“Žrtve to zaslužuju”, zaključila je Karić, čime je (i ona) deklarativno podržala postavljanje spomen-ploče.

 

ABDULAH SKAKA

 

Ugovor o saradnji na gradnji spomenika na Kazanima još 2013. godine potpisali su tadašnji gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen i potpredsjednik FBiH Svetozar Pudarić. Nijedan od njih dvojice više nije među živima. Pudarić je tada donirao 5.000 KM, ali ni to nije bilo dovoljno gradskim ocima da projekt izguraju do kraja.

 

IZETBEGOVIĆEVO ODUŽIVANJE

 

Tri godine poslije dogovora Behmen – Pudarić, na Kazanima se konačno pojavio i Bakir Izetbegović, predsjednik SDA i tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH. S njim su tada Kazane posjetili vodeći ljudi SDA Denis Zvizdić, Safet Softić, Asim Sarajlić, Elmedin Konaković i Šefik Džaferović.

 

“Nosio sam osjećaj duga”, rekao je tada Izetbegović.

 

Da li je osjećaj duga nosio i njegov pulen i dojučerašnji gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka? Ako je suditi po djelima – nije. Jedino što je Skaka trebao uraditi, a nije uradio je bilo da naloži pravljenje ploče.

 

Toni Vukadin (Narod i pravda), vijećnik u Gradskom vijeću Sarajeva, za “Slobodnu Bosnu” kaže:

 

“Sredstva za postavljanje spomen-ploče su obezbijeđena, a riječ je o novcu koji je donirao nekadašnji potpredsjednik FBiH Svetozar Pudarić. Da je postojala politička volja, ova ploča je mogla biti postavljena davno, međutim bivši gradonačelnik Skaka je samo obećavao da će ploča biti postavljena. Plan za postavljanje ploče je svake godine dobijao podršku Gradskog vijeća, ali je bilo potrebno izvršenje odluke, za šta je bio zadužen gradonačelnik Skaka. Sada imamo obećanje nove gradonačelnice i očekujemo da će ploča biti postavljena ove godine. Tu su stradali naši sugrađani i mi tu ploču trebamo postaviti iz poštovanja prema njima.“

 

TONI VUKADIN

 

Vukadin kaže da će na prvoj narednoj sjednici Gradskog vijeća, koja će biti održana krajem maja, postaviti gradonačelnici Karić pitanje kada će konačno biti dat nalog za pravljenje puteljka do Kazana i postavljanje spomen-ploče na toj lokaciji kako bi se konačno stavila tačka na ovo bolno pitanje.

 

“Procedura kojom bi se ovo pitanje konačno riješilo je toliko jednostavna da je nevjerovatno da to do sada nije urađeno. Ploča je trebala biti davno postavljena kako bi se odala počast žrtvama i kako bi se Sarajevo ogradilo od zločinaca koji su to uradili“, rekao nam je Vukadin.

 

Budžet Grada Sarajeva je oko 15 miliona KM, ali je, uprkos tome, novac za makar simboličnu ploču osigurao pokojni Pudarić. I ovo zvuči nevjerovatno u poređenju s informacijama o troškovima kojima je bio sklon bivši gradonačelnik, a koje ovih dana isplivavaju na površinu (od skupocjenog Passata kojim se vozio, troškova za savjetnike, kojih se na početku mandata odrekla Karićeva, a koji su godišnje iznosili 120.000 KM, pa do korištenja VIP tretmana na aerodromu).

 

SPOMENIK U CENTRU SARAJEVA

 

Jedan od onih koji je, raspitujući se šta je sa spomen-pločom, uzalud pisao bivšem gradonačelniku Skaki je i Edvin Kanka Ćudić iz Udruženja za društvena istraživanja i komunikacija (UDIK). Od Skake sigurno odgovor neće dobiti, ali se sada pita hoće li mu odgovoriti Benjamina Karić, od koje, također, odgovor na svoje pitanje čeka već dvije sedmice. Ćudić za “Slobodnu Bosnu” kaže da je, osim spomen-ploče, od gradskih vlasti tražio i izgradnju spomenika u centru Sarajeva koji će podsjećati na žrtve Mušana Topalovića Cace i pripadnika 10. brdske brigade.

 

“Meni je ova situacija zbunjujuća, jer civilno društvo spomen-ploču na Kazanima traži već godinama, a sada je naš dopis ‘iskulirala’ i gradonačelnica Karić. Čekat ćemo je još malo kako bismo vidjeli da li se nastavlja sa prodajom magle kao što je to radio i Skaka u svom mandatu. Prethodno nam je bivši predsjedavajući Gradskog vijeća Igor Gavrić obećao da će ploča biti postavljena 2020. pa je obećanje ponovio govoreći da će ploča biti postavljena ove godine. Skaka nas je sve vrijeme ignorisao, a sada čekamo i Benjaminu. Jedini koji nam je odgovorio je potpredsjednik FBiH Milan Dunović rekavši da to nije u njegovoj nego u nadležnosti Grada Sarajeva. Sada se trenutno igramo gluhih telefona i siguran sam da će se obećanja pojačati kako se bude zahuktavala predizborna kampanja“, tvrdi Ćudić.

 

Naš sagovornik kaže da je spomenik u centru Sarajeva neophodan iz više razloga:

 

„Taj spomenik u centru grada treba da svjedoči da se takav zločin više nikada ne smije dogoditi i kao opomena za buduće generacije“, rekao nam je Ćudić.

 

Ako se ovoliko razvlači sa postavljanjem spomen-ploče na Kazanima, možemo se samo zapitati koliko će se čekati sa spomenikom u centru Sarajeva i da li će ga uopšte i biti.

 

ZLOČIN I KAZANI

 

Pripadnici 10. brdske brigade Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine kojim je komandovao Mušan Topalović Caco, na lokalitetu Kazani na najmonstruozniji način su tokom 1992. i 1993. godine ubili najmanje 23 Sarajlija, mahom građana srpske i hrvatske nacionalnosti. Do danas je identificirano 15 žrtava. Identificirani su bračni par Marina i Radoslav Komljenac koje su u junu 1993. godine iz njihove kuće oteli pripadnici 10. brdske brigade i ubili na Kazanima, zatim Jelena Ana Lavriv, njena majka Olga Sciban i suprug Vasilije Lavriv, Milena Drašković, Ergin Nikolić, Duško Jovanović, bračni par Predrag i Katarina Šalipur, Branislav Radosavljević, Zoran Vučurović, Božidar Šljivić, šesnaestogodišnja Sanja Vuk i sedamnaestogodišnji Zoran Muminagić. Svi su ubijeni na najmonstruozniji način.

 

Za ratni zločin na Kazanima najveću kaznu je dobio Samir Bejtić, i to 14,5 godina zatvora. Njega je na ovu kaznu 2006. godine osudio Kantonalni sud u Sarajevu, ali mu je u međuvremenu presuda dva puta ukidana i suđenje vraćano na početak. Osim njega, procesuirano je još 12 Cacinih vojnika koji su dobili blaže kazne za svirepa ubistva. Za svirepa ubistva je suđeno Esadu Tucakoviću, Ziji Kubatu, Refiku Čolaku, Mevludinu Selaku, Senadu Hasiću, Samiru Seferoviću, Esadu Raoniću, Senadu Haračiću, Sabahudinu Žigi, Omeru Tendži, Samiru Ljuboviću i Arminu Hodžiću.

 

AKCIJA “TREBEVIĆ 2”

 

Mušan Topalović Caco i njegovi saradnici uhapšeni su u akciji “Trebević 2” koju su 26. oktobra 1993. izveli pripadnici MUP-a RBiH. Naredba je glasila:

 

“Delalić i Caco traže se živi ili mrtvi.”

 

Prema zvaničnoj verziji, Caco je ubijen prilikom pokušaja bijega iz kombija u kojem su ga prevozili iz zgrade Prvog korpusa u Okružno-vojni zatvor. Nezvanično, ubijen je pod drugim okolnostima.

 

U akciji čiji je cilj bilo hapšenje odmetnutog komandanta, kao i komandanta 9. brdske brigade Ramiza Delalića, te blokada jedinice Delta kojom je komandovao Mido Aljić i specijalnog odreda “Zulfikar” kojim je komandovao Zulfikar Ališpago, ubijeno je devet pripadnika MUP-a RBiH. U pokušaju hapšenja Mušana Topalovića Cace ubijeni su policajci Admir Hebib (1969), Kemal Kojić (1960), Dragan Miljanović (1967), Slaven Markešić (1965), Srđan Bosiljčić (1963), Elvir Šovšić (1974), Hamid Humić (1968), Jasmin Čamdžija (1968) i Izet Karšić (1959).

 

Prije akcije “Trebević 2” u julu 1993. godine je izvedena akcija “Trebević”, u kojoj je uhapšen Cacin pomoćnik Senad Pecar. Dan poslije ove akcije, Caco i Ramiz Delalić su blokirali glavne sarajevske ulice, napali nekoliko policijskih stanica i razoružali policajce.

 

Drugog novembra 1996. godine Caco je sahranjen na Šehidskom mezarju Kovači. Dženazi je, kako su tada izvijestili mediji, prisustvovali između 15.000 i 20.000 ljudi.

 

HEROJ PA ZLOČINAC

 

U intervjuu koji je 1. marta 2002. godine dao glavnom i odgovornom uredniku magazina “BH Dani” Senadu Pećaninu, prvi predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović je, odgovarajući na pitanje o Mušanu Topaloviću Caci, rekao:

 

“Jesam odobrio akciju protiv Cace, ali nisam ni naredio ni odobrio da se Caco ubije. Nisam imao niti sada imam razloga da sumnjam u zvaničnu verziju ubistva Cace u pokušaju bjekstva. Ne spadam u ljude koji bi mogli narediti da se neko ubije. Sretan sam što na duši ne nosim tu vrstu tereta. Iskreno rečeno, nisam puno ni tragao za nekom drugom istinom u Cacinom slučaju. Šta bih radio sa drugačijom istinom u onim prilikama, a Caco je noć ranije zaklao devet naših policajaca i vojnika. Šta bih radio sa istinom da je namjerno ubijen? A što se tiče pitanja šta je Caco bio – heroj ili zločinac, bio je i jedno i drugo, isprva heroj, kasnije zločinac.”

(15)

CACINE ŽRTVE JOŠ ČEKAJU NA SPOMEN-PLOČU NA KAZANIMA: Kako je Skaka ignorisao Izetbegovićev “osjećaj duga” i kada će gradonačelnica Karić povući ključni potez?