Sredinom februara Sadeta Osmanović (23) izgubila je svoju majku Sabahetu, koja je sa 42 godine života preminula, nakon bitke protiv kancera.
Svega nekoliko dana kasnije, u petak 23. februara, Sadetu je pogodila nova tragedija. Njena sestra, Samra Osmanović (20), poginula je u stravičnoj saobraćajnoj nesreći koja se dogodila u blizini koledža Onondaga Community, u američkoj saveznoj državi New York.
– Ovo je kao grozna noćna mora, iz koje nikako da se probudimo – izjavila je Sadeta.
Tog petka poslijepodne ona je sjela za kuhinjski stol u kući njihove familije u Sjevernoj Sirakuzi (Syracuse), pričajući o majci i sestri koje su preminule unutar 10 dana. U obližnjoj dnevnoj sobi, okupili su se na žalosti familija i prijatelji, tiho pričajući i tugujući.
Osmanovići su imigrirali u SAD iz Bosne i Hercegovine 1997. godine. Samra je tada tek bila u majčinom stomaku, Sadeti su bile 3 godine.
S teško bolesnom majkom Sabahetom, neposredno prije njene smrti
Sabaheta i njen suprug, Hašim, imali su četvero djece ukopno. Kupili su kuću u Sjevernoj Sirakuzi. Sadeta se prisjeća da nisu imali mnogo kada su u pitanju materijalne stvari, ali su roditelji odgajali svoju djecu tako da brinu jedni o drugima i budu dobri ljudi.
Kada su Samri bile 4 godine doktori su utvrdili vrlo tešku dijagnozu. Bakterijski meningitis koji je napao njeni kosti. Curica je svoje djetinjstvo i rane tinejdžerske godine provela na mnogo operacija, odlazaka kod doktora i medicinskih ispitivanja. Kao adolescentu, njene kosti su morale stalno biti podvrgnute jednoj vrsti rezanja, kako bi se zaustavilo širenje bolesti.
Samra (u sredini), sa sestrom i bratom
Doktori su amputirali dijelove njenih ruku i obje noge, jednu iznad koljena. Morala je nositi proteze. Mogla je hodati s ovim ortopedskim pomagalima, ali je od prije otprilike dvije godine počela koristiti i električna kolica za lakše kretanje.
Samra nikad nije dopustila da je bolest slomi. Voljela je ljude, a i sama je bila omiljena. Nije voljela da nosi etiketu hendikepirane osobe i uvijek bi govorila da je sposobna raditi što i drugi.
Nesreću je izazvao vozač koji je bio pod uticajem opojnih sredstava
Bila je svjesna da ponekad ljudi u nju gledaju zbog svega toga, ali je uvijek na buljenje uzvraćala osmijehom.
Insistirala je na nezavisnosti i nije željela – čak i kad je koristila kolica – da je drugi guraju. Ona je bila ta koja bi otvorila vrata drugima, čak i u kolicima.
Nakon što je s uspjehom završila srednju školu i počela pohađati koledž Onondaga Community, odlučila je da živi sama unutar kompleksa namijenjenog za studente.
U srednjoj školi, na posebnoj ceremoniji, proglašena je učenikom generacije, što je propraćeno burnim ovacijama i aplauzom svih prisutnih.
Prevod i adaptacija: Doznajemo.com/A.N.
(3261)