Almira Šalaka-Avdić o agoniji sa KCUS-a: Niko me nije zvao da pokupim stvari svoje majke…

Gospođa Emina Šalaka umrla je u četvrtak na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) u večernjim satima zbog posljedica zaraze novim koronavirusum.

 

 

Njena kćerka, Almira Šalaka-Avdić, inače nastanjena u Dubrovniku (Hrvatska) u ispovijesti za portal Source otkriva da je smrti njene majke prethodilo sedam dana agonije.

 

 

U razgovoru za spomenuti portal opisala je detalje koje je sa svojom familijom preživjela pokušavajući doznati kakvo je zdravstveno stanje njene majke dok je bila hsopitalizirana na KCUS-u. Ispod možete pročitati šta je izjavila, a cijeli razgovor može poslušati na OVOM LINKU

 

 

PRVI DAN. Šalaka navodi da je loša komunikacija postojala od početka.

 

 

– Za mene i moju obitelj je bilo dramatično već prvog dana. Samo to zvanje pokušaji da dođemo do mjesta gdje je majka primljena, gdje je smještena, kakvo će biti njeno liječenje, u kojoj je fazi. Dakle, bio je dramatičan već prvi dan.

 

 

Prvi dan kad je ona smještena pa do sutra ujutro mi uopće nismo znali gdje je. Ja sam okrenula veliki broj telefona, ali kako bi mi se netko javio samo bi me prosljeđivali dalje.

 

 

260 POZIVA. Kad sam vidjela da više nemam koga zvati, onda sam nazvala ured gospođe Sebije Izetbegović. Javila mi se njena tajnica i dala mi je broj na koji mogu kao dobiti informacije. I tu počinje agonija zvanja. Ja imam u mobitelu po 260 puta okrenuto da se nitko ne javi. I ako se jave onda bi rekli da je «zadovoljavajuće», «ovdje gdje se nalazi dobro je», «znate li gdje se nalazi, znate li da je stanje teško»…

 

 

Hajde, to je bilo podnošljivo prva dva –tri dana.

 

 

Samo jedan doktor, koji se predstavio kao Mirza, jedino je on taj dan, drugi ili treći, dao sve informacije o našoj majki. Tad smo dobili jedine prave informacije o njenom stanju.

 

 

Tad sam prepustila da zove moj sin, koji je zdravstveni djelatnik Opće bolnice Dubrovnik i njegova partnerica s kojom živi i zamjenica je glavne sestre na COVID odjelu u Dubrovniku, jer smo očekivali da će možda njima davati neke bolje informacije.

 

 

Međutim, smo su govorili da je stanje zadovoljavajuće s obzirom gdje se nalazi, a podatke tipa kolika je saturacija nije bilo moguće dobiti.

 

 

DAN KAD JE MAJKA UMRLA. Znači, dan kad je majka umrla, to je bio prvi četvrti, u 19.10 je nazvao moj sin, predstavio se, rekao da zove iz Opće bolnice Dubrovnik, da je s odjela Neurologije, doktorica mu se javila, on je molio da mu se kaže stanje njegove nene. Rekla mu je da je taj dan uspavana, što je za njega kao zdravstvenog djelatnika značilo da se odmah skače, da to nije dobro…

 

 

Tražio je dodatne informacije, kolika je saturacija, koliki je CO2, kakvi su parametri. Doktorica koja se javila pitala je «Šta to tebi znači?» Rekla mu je da na e-mail pošalje zahtjev da bi eventualno dobio povratnu informaciju o nalazima moje majke.

 

 

Rekli su da je zabranjeno davati takve informacije… ali to je moja majka.. Dajte, odvojite minutu vremena i recite ljudima kako su njihovi najmiliji.

 

 

– Ja odustati od tužbe neću protiv Kliničkog centra i onih koji su odgovorni za repiratorni centar. Želim da se više nikada i nikome ne ponovi ovo što se nama dogodilo.

 

 

– I na kraju, mene još niko nije nazvao da dođem po majčine stvari, moja majka je danas sahranjena…

 

(Doznajemo.com)

(22)

Almira Šalaka-Avdić o agoniji sa KCUS-a: Niko me nije zvao da pokupim stvari svoje majke…

About The Author
-