Albright je o Putinu pisala dan prije invazije: ‘Malen je i blijed. Toliko je hladan da je gotovo reptil‘

Umjesto da osigura put Rusiji prema veličini, invazija Ukrajine će osigurati Putinovu sramotu…

 

 

Piše: Karla Juničić

 

Madeleine Albright, koja je služila kao američka državna tajnica od 1997. do 2001. umrla je u srijedu 23. ožujka u 84. godini.

 

U posljednjem tekstu koji napisala, objavljenom u New York Timesu 23. veljače, dan uoči rata u Ukrajini, Albright je argumentirala da Putin zapravo čini povijesnu pogrešku koja će baciti neizbrisivu ljagu na njega osobno, ali i na Rusiju.

 

 

Njezin tekst niže donosimo u cijelosti:

 

– Početkom 2000. godine postala sam prva viša američka dužnosnica koja se sastala s Vladimirom Putinom na njegovoj novoj poziciji predsjednika Rusije. Mi u Clintonovoj administraciji tada nismo znali puno o njemu – samo da je karijeru započeo u KGB-u (današnji FSB). Nadala sam se da će mi sastanak pomoći da odmjerim čovjeka i procijenim što bi njegovo iznenadno uzdizanje moglo značiti za odnose SAD-a i Rusije, koji su se pogoršali usred rata u Čečeniji. Sjedeći preko puta njega u Kremlju za stolom, odmah sam bila zapanjena razlikom između Putina i njegova bombastičnog prethodnika Borisa Jeljcina.

 

Dok je gospodin Jeljcin obmanjivao, bunio se i laskao, Putin je neemotivno i bez bilješki govorio o svojoj odlučnosti da oživi rusko gospodarstvo i uguši čečenske pobunjenike. Na letu kući zabilježila sam svoje dojmove. “Putin je malen i blijed”, napisala sam, “toliko je hladan da je gotovo reptil”. Tvrdio je da razumije zašto je Berlinski zid morao pasti, ali nije očekivao da će se cijeli Sovjetski Savez srušiti. “Putin je posramljen onim što se dogodilo njegovoj zemlji i odlučan je vratiti njezinu veličinu.”

 

 

Trosatna seansa

 

Posljednjih mjeseci podsjetila sam se na onu gotovo trosatnu seansu s gospodinom Putinom dok je gomilao vojnike na granici sa susjednom Ukrajinom. Nakon što je ukrajinsku državnost nazvao fikcijom u bizarnom televizijskom obraćanju, izdao je dekret kojim se priznaje neovisnost dviju regija koje drže separatisti u Ukrajini i kojim se tamo šalju trupe.

 

Putinova revizionistička i apsurdna tvrdnja da je Rusija “u potpunosti stvorila Ukrajinu” i da je zemlja zapravo opljačkana od ruskog carstva, u potpunosti je u skladu s njegovim iskrivljenim svjetonazorom. Najviše me uznemirava to što je to bio njegov pokušaj da uspostavi izgovor za invaziju punog razmjera.

 

Ako napadne, bit će to povijesna pogreška.

 

U 20-ak godina otkako smo se upoznali Putin je zacrtao svoj put odbacivši demokratski razvoj i prateći Staljinov priručnik. Prikupio je političku i ekonomsku moć za sebe – kooptirajući ili lomeći potencijalnu konkurenciju – dok je radio na tome da ponovno uspostavi sferu ruske dominacije kroz dijelove bivšeg Sovjetskog Saveza. Poput drugih autoritarnih lidera, on svoju dobrobit izjednačava s dobrobiti nacije, a opoziciju s izdajom. Uvjeren je da Amerikanci zrcale njegov cinizam i njegovu žudnju za moći te da u svijetu u kojem svi lažu on nije dužan govoriti istinu. Budući da vjeruje da Sjedinjene Države silom dominiraju svojom regijom, smatra da Rusija ima isto pravo.

 

Putin je godinama pokušavao narušiti međunarodni ugled svoje zemlje, proširiti vojnu i gospodarsku moć Rusije, oslabiti NATO i podijeliti Europu (zabivši klin između nje i Sjedinjenih Država). Ukrajina je dio toga.

 

 

<p>Madeleine Albright i Vladimir Putin</p>

 

 

Putinova sramota

 

Umjesto da osigura put Rusiji prema veličini, invazija Ukrajine će osigurati Putinovu sramotu. On ostavlja svoju zemlju diplomatski izoliranom, ekonomski osakaćenom i strateški ranjivom pred jačim, ujedinjenijim zapadnim savezom.

 

To je već pokrenuo objavljujući u ponedjeljak svoju odluku da prizna dvije separatističke enklave u Ukrajini i pošalje ruske trupe kao “mirotvorce”. Zatražio je da se prizna rusko pravo na Krim i da se odrekne svog naprednog oružja.

 

Putinovi postupci pokrenuli su goleme sankcije, koje će biti još veće ako krene u potpuni napad i pokuša zauzeti cijelu zemlju. To bi uništilo ne samo gospodarstvo njegove zemlje, nego i njegov uski krug korumpiranih prijatelja – koji bi zauzvrat mogli osporiti njegovo vodstvo. Ono što će zasigurno biti krvav i katastrofalan rat će iscrpiti ruske resurse i koštati ruskih života, istovremeno stvarajući hitan poticaj Europi da smanji svoje opasno oslanjanje na rusku energiju. (To je već očito s njemačkim potezom da zaustavi certificiranje plinovoda Sjeverni tok 2.)

 

Takav čin agresije gotovo bi sigurno potaknuo NATO da značajno ojača svoj istočni bok i da razmotri trajno stacioniranje snaga u baltičkim državama, Poljskoj i Rumunjskoj. (Predsjednik Biden je u utorak rekao da premješta više vojnika na Baltik.) I to bi izazvalo žestok ukrajinski oružani otpor, uz snažnu potporu Zapada. Dvostranački napori da se izradi zakonodavni odgovor koji bi uključivao intenziviranje pomoći Ukrajini već su u tijeku. To bi bilo daleko od ponavljanja ruske aneksije Krima 2014., više bi bio scenarij koji podsjeća na nesretnu okupaciju Afganistana od strane Sovjetskog Saveza 1980-ih.

 

Biden i drugi zapadni čelnici to su jasno pokazali u krugovima diplomatskih pregovora. Ali čak i ako je Zapad nekako u stanju odvratiti Putina iz sveopćeg rata, što je trenutno daleko od sigurnog, važno je zapamtiti da njegov preferiran sport nije šah, kako neki pretpostavljaju, već džudo. Možemo očekivati ​​da će ustrajati u traženju šanse za povećanje svog napada u budućnosti. Na Sjedinjenim Državama i njihovim saveznicima bit će da mu uskrate tu priliku održavajući snažno diplomatsko odbijanje i povećavajući ekonomsku i vojnu potporu Ukrajini.

 

 

Neće priznati pogrešku

 

Iako Putin, prema mom iskustvu, nikada neće priznati da je pogriješio, pokazao je da može biti strpljiv i pragmatičan. Također je svjestan da ga je trenutna konfrontacija još više ostavila ovisnim o Kini; zna da Rusija ne može napredovati bez nekih veza sa Zapadom. “Naravno, volim kinesku hranu. Zabavno je koristiti štapiće za jelo”, rekao mi je na našem prvom susretu. “Ali to su samo trivijalne stvari. To nije naš mentalitet, koji je europski. Rusija mora biti čvrsto dio Zapada.”

 

Putin mora znati da drugi hladni rat ne bi nužno prošao dobro za Rusiju – čak ni s njezinim nuklearnim oružjem. Jaki saveznici SAD-a mogu se naći na gotovo svim kontinentima. Istovremeno, krug Putinovih saveznika uključuje Bašara al-Asada, Aleksandra Lukašenka i Kim Jong-una.

 

Ako se Putin osjeća stjeranim u kut, sam je sebi kriv. Kako je rekao predsjednik Biden, Sjedinjene Države nemaju želju destabilizirati ili lišiti Rusiju njezinih legitimnih težnji. Zato su administracija i njeni saveznici ponudili da se uključe u pregovore s Moskvom o otvorenom nizu sigurnosnih pitanja. Ali Amerika mora inzistirati na tome da Rusija djeluje u skladu s međunarodnim standardima primjenjivim na sve nacije.

 

Putin i njegov kineski kolega Xi Jinping vole tvrditi da sada živimo u multipolarnom svijetu. Iako je to samo po sebi razumljivo, ne znači da velike sile imaju pravo usitnjavati globus u sfere utjecaja kao što su to činila kolonijalna carstva prije nekoliko stoljeća.

 

Ukrajina ima pravo na svoj suverenitet, bez obzira na to tko su joj susjedi. U modernoj eri velike zemlje to prihvaćaju, pa tako mora i Putin. To je poruka koja stoji iza nedavne zapadne diplomacije. Poruka definira razliku između svijeta koji se vodi vladavinom prava i svijeta koji uopće ne odgovara nikakvim pravilima, zaključila je Albright.

 

(Jutarnji.hr)

(11)

Albright je o Putinu pisala dan prije invazije: ‘Malen je i blijed. Toliko je hladan da je gotovo reptil‘

| Foto/Video, Kolumne, Slider, Vijesti |
About The Author
-