U tradicionalnim kulturama postoje roditelji koji očekuju, a ponegdje zahtjevaju da dijete koje treba da se rodi bude određenog spola.
Nekada se u porodicama rađalo više djece, pa je postojala i veća mogućnost da “želje” roditelja budu ispunjene.
Tradicionalna kultura najviše vrednuje sina, tačnije – najstarijeg sina. Korijeni želje za sinom su povezani sa zemljoradnjom i kultom zemlje. Još od rimskog doba postoji princip da zemlju, to jest imanje, ne nasljeđuju sva djeca ravnopravno jer bi u tom slučaju za nekoliko generacija došlo do toga da brojni potomci budu vlasnici zanemarljivih dijelova istog imanja.
Zato je bio običaj da zemlju nasljeđuje isključivo sin, i to najstariji, ma koliko to bilo nepravedno prema ostaloj djeci – kćerkama i mlađim sinovima, piše Zoran Milivojević za “Politiku”.
Pored nasljeđivanja zemlje, u tradicionalnoj kulturi je postojao još jedan razlog da je rađanje sina imperativ, a to je da će on nastaviti da nosi porodično prezime i time produžiti porodičnu lozu.
S druge strane, u tradicionalnoj kulturi se na kćerke gledalo kao na djecu koja će se udati i otići. Za tu priliku roditelji su morali da pripreme i da zetu “plate” miraz. Riječ udaja dolazi od “dati u”, u smislu da je neko iz jedne porodice “dao” svoju kćerku u drugu. U skladu sa tim je čin promjene prezimena na venčanju kojim djevojka normativno postaje član nove porodice. Sve to ukazuje da su ženska djeca u tradicionalnoj kulturu imala manju vrijednost.
Iako su odjeci zemljoradničkih predaka u našem kolektivnom nesvjesnom i dalje jaki, danas roditelji po pravilu žele da im se rodi dijete istog spola kao što su oni. Razlog je što vjeruju da se sa istopolnom djecom mogu bolje igrati i kasnije kada odrastu, družiti. Rezultat su dječaci koji su razočarali svoje majke i djevojčice koje su razočarale svoje očeve.
Međutim, za pravilan razvoj djeteta je najvažnije da bude prihvaćeno i voljeno od strane roditelja. Problem nastaje kada roditelj ne prihvata i odbacuje dijete zato što je ono “pogrešnog” spola.
Kako svako dijete želi da bude voljeno i prihvaćeno, njemu ostaje da bude frustrirano i da prihvati da zaista “manje” vrijedi zato što je žensko ili muško, ili se ono može boriti protiv odbacivanja tako što će se truditi da zadobije roditeljsku ljubav, razvijajući osobine koje ima suprotni, od roditelja željeni spol. Nije rijetko da se roditelji obraćaju svojoj kćerki ili da joj tepaju, govoreći: “Sine moj”. Takav roditelj poručuje: volim te isto kao da si mi sin.
Ako kćerka mora da bude “sin” da bi bila voljena, onda izražavamo jednu u kulturi ukorijenjenu diskriminaciju prema ženskoj djeci.
Jedino je ispravno da svako dijete treba voljeti bez obzira na njegov spol.
Izvor: Novi.ba/Opanak
(520)
Related posts:
PENZIONER ZA IZGUBLJENOG PSA DŽEKIJA NUDI 500 KM I AUTOMOBIL!
SRPSKA STOPERKA OPASNA PO ŽIVOT: Turčin se teško prevario i primio je u kamion… Evo šta mu se desilo…
Štednja vode na bosanskohercegovački način (VIDEO)
Prije nego što je postala gospođa Silajdžić: Koga je sve ljubila Selma prije Harisa?
Ovako je govorio Josip Broz Tito: Nećete ni jedni ni drugi, nego će Bosna biti Bosna!
Rusi su još 1960. godine predvidjeli kako će izgledati svijet danas. Ovaj snimak je dokaz za to (VIDEO)
VEDRANA RUDAN: O “mamama” i “tatama”
Skupio je 161 ciglu i onda ih počeo redati! Napravio je nešto što će mu uvijek trajati, a i vama će se svidjeti..
Ne možete naći posao? Nije ni čudo radite li neku od ovih pet stvari na razgovoru
AKO VIDITE OVE NALJEPNICE NA VOĆU NE KUPUJTE GA NI PO KOJU CIJENU! OVO JE RAZLOG…
